Aktualno izdanje

Adam Končić - svestrani umjetnik istinskog talenta

Adam Končić rođen je 28. veljače 1977. g. u Zaboku, a djetinjstvo je proveo u Brestovcu Orehovičkom. Nakon zabočke gimnazije upisao je Akademiju dramskih umjetnosti na kojoj je 2001. godine diplomirao u klasi profesora Joška Jurančića. Svestrani glumac zagrebačkog kazališta “Komedija” objavio je i nosač zvuka pod nazivom “Zagorje ja tvoj sem sin” na kojem je objedinio svoj rad na glazbenom polju. Bio je osnivač te prvih 5 godina u postavi Kvarteta Gubec s kojim je objavio album “Ak’ sem ti srčeko ranil” za koji su  dobili Porina u kategoriji najboljeg albuma folklorne glazbe. Široj je publici najpoznatiji je iz televizijske sapunice «Ljubav u zaleđu», a ostvario je i TV uloge u serijama „Zakon!“, «Odmori se, zaslužio si» i «Tito» . Glumio je u filmovima «Kuća duhova», »Četverored», «Duga mračna noć», «Što je Iva snimila 21. listopada 2003.» i «Penelopa». Prvu kazališnu premijeru imao je 1997. g. na Opatovini u Histrionima s predstavom „Hrvatski Diogenes“. Sudjelovao je u  rock operi «Jesus Christ Superstar», a potom su uslijedile brojne kazališne predstave od kojih je kreirao 9 naslova u HNK.  Za ulogu Rudija u «Lažnoj Barunici» 2003. g. dobio je nagradu Zlatni Histrion. 2010. g. bio je nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju mušku ulogu u „Baladama Petrice Kerempuha“ za koju je uz maestralnu glumu autorski kreirao dramaturgiju i režiju. Predstava je tada osvojila nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju scensku glazbu (Duško Zubalj). 2008. g. utemeljio je GFUK (Glumački festival u Krapini) koji svake godine poprima sve veći regionalni značaj.
 

Koji je recept uspjeha za predstavu „Ljubaf“?
Kao prvo, Kerekesh teatar, znači upornost Ljube Kerekeša, ali iza tog teatra ne stoji samo Ljubo Kerekeš kao organizator, nego on kao autor teksta, predani kolega i redatelj koji je radio ovu predstavu. A onda to podrazumijeva i odabir glumačke ekipe koja, negdje u tom, hajdmo reći, buketu uspjeha, sigurno isto doprinosi dugovječnosti predstave.   adam končić

Kako ste gradili lik zeta Srečkeca i je li uloga kroz vrijeme doživjela transformaciju?
Pa mislim da se nije otpočetka puno mijenjao u svojem osnovnom habitusu, a gradio sam ga na način nekakvog svojeg antipoda, s obzirom da su sve one uloge koje sam do tog lika tumačio bile jako naklonjene mojem osnovnom habitusu. A lik Srečka je totalno nešto kontra nego što ja jesam, i utoliko mi je zapravo bio veliki, veliki gušt raditi tu rolu.


Koliko je on tipični Zagorec?
Mislim da nije tipični Zagorec, ali isto tako mislim da u Zagorju ima takvih ljudi, kao što i u drugim malim, učmalim sredinama postoje ljudi koji ne mogu ‘’prodisati svoje prave živote’’.  Jednostavno, iz nemogućnosti životne situacije u koju su stavljeni i svog vlastitog karaktera, ostaju tamo gdje jesu, zarobljeni cijeli život.


Opišite u kratkim crtama svoje kolege iz predstave
Generalno, svi su izvrsni glumci i ja zapravo imam čast igrati s njima. Jan Kerekeš je velika nada koja se već počela itekako potvrđivati. Neprikosnoveno prvenstvo u cijeloj toj priči ima Ljubo Kerekeš, i zbog svojih godina i iskustva, životnog, glumačkog itd. A ove dvije kolegice koje su i generacijski povezane sa mnom, itekako na ovom našem hrvatskom zvjezdanom nebu mogu sjati svojim imenima, upravo kroz dramske uloge koje su napravile do sad. Zaista imam respekt i prema Ani i prema Hani.


Nastup u Zaprešiću
Dupkom puna dvorana koja nas je svakim novim momentom oduševljavala. Mi već zapravo znamo u kojim trenucima možemo očekivati smijeh i pljesak, a to je zaista bilo podcrtano u Zaprešiću.  adam končićKolektivna, masovna energija koja ide prema nama, a onda se toliko od nas vraća prema njima. Dakle, taj jedan krug se jako mogao osjetiti u Zaprešiću.


Prednosti i mane umjetnika sa stalnim zaposlenjem
Ja sam u svojoj matičnoj kući u kojoj sam bio na plaći četrnaest godina, u ZGK Komedija imao hendikep, a to je da me kuća nije dovoljno iskorištavala. Ali tim više sam imao prilike raditi sa strane. Dakle, koliko je meni moja kuća kratila posao, toliko sam ja nadoknađivao i imao mogućnost razvijati talente koje mi možda moja kuća ne bi mogla omogućiti. Konkretno, Balade Petrice Kerempuha - taj žanr se sigurno neće nikad raditi u kazalištu na taj način. Zatim kabaretska forma, u kojoj sam se brusio i s Histrionima i radeći na svoje dvije privatne predstave… Puno toga pored Komedije, a zapravo s gorčinom prema matičnoj kući. Tako da sa sadašnjom pozicijom v.d. ravnatelja, i, vjerujem ravnatelja u idućem mandatu, mislim da ću uspjeti uspostaviti puno pravedniji balans u svojem ansamblu, ali isto tako s vremenom sebi odabrati ulogu koja će me vratiti u punom svjetlu na daske mojeg kazališta. Naravno, to znači reducirati sve ono što se događa izvan kuće, a posvetiti se prvenstveno kući kojoj želim s puno strana posvetiti svoju punu pažnju, kreativnost, organizacijske i menadžerske sposobnosti, koje sam pored umjetničkih voda, paralelno razvijao tih petnaestak godina.


Mišljenje o TV sapunicama
Nužno zlo za prenapučen hrvatski dramski glumački prostor,  adam končićgdje se mnogim mladim ljudima daje  lažna nada trenutnog bljeska na našoj tv sceni. Poručujem svima njima da pokušaju naći svoje mjesto u kazališnom dramskom prostoru i potvrđivati se svaki dan poštenim radom. I ne se previše zanositi time što produkcije ovih triju etabliranih televizijskih kuća nude, jer će nažalost ostati nedorečeni, u nekom zrakopraznom prostoru koji lažnim sjajem može zavarati. A svim starijim kolegama koji imaju želudac baviti se time čestitam, honoriram, ali smatram da ja nisam u životu predodređen za takvo nešto.


Glumite, plešete, pjevate, vodite mnogobrojne manifestacije … Odakle crpite energiju i koje od tih poslova najviše volite?
Sve manje pjevam, a pogotovo plešem :),  ali jako to volim raditi jer mi to daje određenu širinu. Ne samo u umjetničkom pozivu, nego širinu kontakta s raznim ljudima; družim se sa svim mogućim slojevima našeg društva ne bih li i sam pronašao neki balans i u svom životu ostao ‘‘normalan’’. Da se ne uzdignem iznad nekog, jer smatram da su svi dobrodošli pred nas glumce, i da ne bi trebao postojati neki povlašteni sloj ljudi koji će pratiti ovo ili ono na našoj kulturnoj sceni. A čini mi se da se pokušava isprofilirati u Hrvatskoj jedna glumačka elitistička sfera, koja je za određene krugove dostupna a za druge nije, a to nikako nije dobro. Umjet­nost mora biti dostupna apsolutno svima i ja ću to uvijek protežirati.

 

BLIC PITANJA:
Mjesto rođenja - Zabok
Uspomene iz djetinjstva - šetnje po prirodi s adam končićnajužim članovima obitelji, vožnja bicikla do Bajera u Bedekovčini i do Sutinskih toplica, moj djed Ivan Končić i baka Terezija Končić…
Uzor u životu - Miroslav Krleža kao apsolutna hrvatska veličina
Najdraža predstava - moje „Balade Petrice Kerempuha“, „Hasanaginica“ i sve predstave iz HNK (od 1997.-2003.) su me oduševljavale
Koju ulogu biste željeli igrati - volio bih igrati na filmu, snažne dramske uloge
Najdraži pisac - Patrick Süskind, Milana Vuković Runjić
Najdraži film - „Marsovac“
Najdraži glumac - Al Pacino, Dustin Hoffman, Robert De Niro 
Najdraži kutak - moja fotelja u podrumu
Tri pojma bez kojih se ne može
- ljubav, poštivanje i odricanje
Na pusti otok ponio bih - svoju ženu
Neispunjena želja - igrati u dobroj psihološkoj drami
Ljubav je - razumijevanje, praštanje i zajedništvo
Hrvatski mentalitet je - zariban od regije do regije
Životni moto - nikad ne odustaj
Poruka mladima - vjerujte u sebe
Poruka starima - budite ponosni na ono što je iza vas

[ 06. Studenoga 2016. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art