Aktualno izdanje

Dragutin Grgas - Beli: Kultura kao vrhunski kriterij življenja

Razgovor s akademskim kiparom Dragutinom Grgasom Belim o umjetničkom poslanju i što ono znači u vrijednosnom smislu

Netom ste izradili dvije reljefne spomen-ploče i jednu bistu u gradu Zaprešiću i Brdovcu. Osjećate li odgovornost pri takvim projektima?

Autor sam tri kiparska postava. Ove godine intenzivno sam radio unutar Matice (predsjednik sam ogranka Matice Hrvatske u Zaprešiću) i realizirali smo dvije spomen-ploče s bas reljefima, Vladimira Malekovića koja je postavljena na zid Muzeja Brdovec i Nikole Skledara na njegovoj rodnoj kući u Zaprešiću. Autor sam poprsja Anti Starčeviću u ulici Ante Starčevića na Terminalu, sa slikarskim rondelom i postamentom. Mislim da politička i povijesna dimenzija dr. Ante Starčevića zavrijeđuje pažnju i postav u Zaprešiću. Ideja je i da s HSS-om realiziramo i obilježimo ime braće Radić, a planira se i pored Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić izgraditi trg koji bi dobio ime Stjepana Radića i da to obilježimo poprsjem u zelenom okruženju. Ljude koji su povijesno na posredan ili neposredan način puno dali   dragutin grgas - beliZaprešiću treba približiti i zabilježiti na taj način, da ih urbana situacija konzumira i tako oplemeni smisao života u Zaprešiću. Na Trgu Franje Tuđmana upravo je u realizaciji fontana s preljevom vode koja simbolizira život... Za sad u Zaprešiću postoje samo tri trga što i nije nešto na trideset tisuća stanovnika i trebalo bi na toj plohi više trgova.

Koliko vremena posvećujete umjetnosti i što sve podrazumijevate time?

Kao predsjednik Matice, jer i to je jedan vid bavljenja kulturno-povijesnim aspektom u našoj sredini i šire, što Matica mora njegovati, pratiti i bilježiti; imamo izdavačku djelatost, spomeničku, galerijsku, organiziramo pjesnike, izdajemo knjige poezije, trenutno imamo Vericu Grgac, a pripremamo Željka Špoljara... Mogu usput naglasiti da sam autor oslikavanja te dvije edicije. Zatim kao kipar i likovnjak u svom ateljeu doma redovito radim. Za kraj godine pripremam izložbu u Matičinoj galeriji gdje ću izložiti svoja poprsja koja sam realizirao i još neke manje skice figurativnog sadržaja da se taj sažetak mog rada prezentira što me izuzetno veseli. Likovnu scenu s cijenjenim kolegom Ostrešom pratimo, potičemo...

Koja biste imena izdvojili od domaćih i/ili  inozemnih umjetnika kojima se uvijek vraćate?

Najznačajniji zaprešićki likovni umjetnik je Matija Skurjeni, čovjek koji je živio, radio i umro u Zaprešiću, a također je i počasni građanin Zaprešića. Značajni dio svog opusa donirao je Muzeju Skurjeni koje je s Pučkim učlištem broj 1 što se tiče kulturnih događanja u Zaprešiću.  Matica, knjižnica Ante Kovačića i Muzej Brdovec također se pokušavaju priključiti kao instituti kulture da bi se zaokružila ta kulturna misao u Zaprešiću.

dragutin grgas - beli

Postoji li neki projekt koji biste rado napravili, neka intervencija u javnom prostoru?

Tvorac sam kiparskog postava Vršilnica, koja je malo zanemarena doduše. To je ukupno dvanaest skulptura u Zaprešiću, neke su uništene no većina ih je ostala. Osim toga, radio sam slični postav, kiparski, moderne Hrvatske skulpture u Pušći kojie se dijelom održao, dijelom ne, i na otoku Olibu smo postavili oko 28 skulptura. Uglavnom sam radio s mladim kiparima, od česmine tj. autohtonog drveta kojeg smo donijeli s Oliba u Zaprešić. Radili smo u mom ateljeu i poslije to nosili na Olib. Naravno da mi je želja da nastavim raditi s mladim kiparima, da dovučemo tu kiparsku mladu hrvatsku skulpturalnu misao u Zaprešić da nam uljepša okruženje. To je sigurno ono na čemu ću raditi, i kao predsjednik Matice i kao umjetnik.

Što vidite iza sebe nakon puno godina rada?

Puno se toga u Zaprešiću, od ruralne situacije, makadamskih cesta, graba punih jabuka i vode promijenilo do danas. Zaprešić je doživio veliku promjenu. Neke dragosti ruralnog života nam danas nedostaju, ali neke nove dimenzije smo dobili i naravno da se treba povinuti i prikloniti vremenu, ali bitno je tu da čovjek aktivno sudjeluje u tom performansu i da pridonosi takvom razvoju, a ne samo kritizirati  i ničim ne djelovati. Mislim da je to i problem Zaprešića, jer sa svojih 30 tisuća habitanata ima više od pola „spavača“ koji rade u Zagrebu, zatim 6 tisuća penzionera i malo je zapravo onih aktivnih koji bi trebali dati nekakav sukus tom životu.

Slušate li glazbu dok slikate, odnosno koja glazba najbolje potiče vaše izražavanje?

Obavezno. Glazba je sastavni dio svakog kreativnog promišljanja i bavljenja kreativom, bez toga ne ide. Svakako mi odgovara jedna paleta dobroga jazza, sklon sam i ozbiljnoj glazbi koja me beskrajno raduje, smiruje i djeluje poticajno i nezamislivo mi je da sam u ateljeu, bez obzira kipario ili slikao a da mi radio potiho ne šalje dobru vibru.

Imate li neki ritual kojim se dovodite u raspoloženje za slikanjem? Kako stvarate?

Ne mogu reći da ne volim popiti i čašu vina. :) U svakom slučaju, uz kreativu čovjek mora biti koncentriran na sebe, mora imati te neke svoje unutrašnje zakonitosti koje ga guraju promišljanju, razmišljanju.  Ti intimistički zapisi s kojima se ja već otprilike petnaest godina bavim, od baznog crteža do slikarskih zamisli velikih formata u ulju i kiparskih rješenja – to je ta neka unutrašnja poezija koja nam proslikava naše osobnosti i na koncu naše likovne dosege.

 

Koliko vas je odredilo odrastanje?

Odrastanje, okruženje i prijateljstva - to mi je puno značilo. Mislim da je u duši svakog čovjeka taj fundament određenja, okruženja u kojem si rođen, kojeg sublimiraš, kojeg živiš.

Kako je izgledalo vaše školovanje, s kim ste se družili i kamo odlazili?

Osnovnu školu završio sam u Zaprešiću, gimnaziju u Zagrebu (XI. Pedagoška). Želeći studirati kiparstvo, na prvom ispitu sam pao u Ljubljani i u Zagrebu. Nakon toga otišao sam u Njemačku, tamo sam dohodovao da bih navečer platio tečaj slikanja, a naredne godine, 70./71. bio sam primljen na Likovnu akademiju, te diplomirao 1976. godine. Jedno sam vrijeme boravio u Njemačkoj i Francuskoj, ali ipak sam se vratio u Zaprešić jer svugdje je lijepo ali u Zaprešiću je ipak najljepše.

Što je za vas kultura i kako gledate na njezinu ulogu u društvu?

Vrlo značajan ako ne i najznačajniji segment, to seže od obiteljske situacije, ulične, urbane... dakle ta kultura nam je svakolika i najznačajnije je da se čovjek humanizira, kolektivizira, da zna komunicirati, konzumira elementarna kulturna događanja. Na kraju krajeva to ga digne na jedan viši pijedestal kretanja kao socijalne i kulturne osobe, i tu kod nas ali i u svijetu, jer sve što je naučio može pokazati s radošću ljudima s kojima se sretne.

 

dragutin grgas - beli

 

Što mislite o likovnoj kritici danas?

U Hrvatskoj neka likovna kritika, ono što bi kritika morala biti u svojoj dimenziji, ne postoji. Od poezije, spisateljstva, likovne, muzičke kulture, svekolike kulture gdje bi neke trendove trebalo „išibati“ jer nas demfaju - kritika bi trebala kanalizirati sukus kulturnog, važećeg, svjetski priznatog trendovskog ponašanja u kulturi. Takva oštra kritika nam treba. Ali mi smo mala država, a time i mala kultura, na žalost. Povodljivi smo u kulturi, kako u muzičkoj, tako i u likovnoj kulturi itd.

Pratite li rad mladih umjetnika na sceni?

Naravno da pratim, tu je i Udruga likovnih stvaralaca, Pučko učilište, kod mene u Matici, zatim Muzej Skurjeni... radujem se i veselim da imamo jedan dobar fundament s tim ljudima.

Imate li dojam da je zbog tradicionalnoga pristupa nepoželjno afirmirati neke autore?

Ako se radi o likovnoj umjetnosti, tradicionalni pristup je da se bazno slikarstvo, kiparstvo i grafika koriste na tradicionalni način, a malo zaziremo od novih tendenci, performansa i i apstraktnog slikarstva koje mladi ljudi donose. Po meni je sve to dobrodošlo i tim tendencijama treba širom otvoriti vrata jer zatvaranjem uništavamo stvar.

Koji su hrvatski likovni umjetnici, po vašem mišljenju, zaista relevantni u svijetu?

Imamo ih puno. Evo, baš sam jučer bio u Splitu i otišao u Galeriju Meštrović i Kaštelet. Meštroviće je jedan od značajnijih likovnih umjetnika koji je donirao strahovito puno hrvatskom narodu, izlagao je u svim značajnim galerijama svijeta. Zatim Šarena zagrebačka škola Bukovca, zagrebački modernisti, Ivan Rendić, sjajni kipar koji je najveći barokista   dragutin grgas - belihrvatski, totalno zanemaren medijski, neeksponiran... Imamo puno značajnih ljudi, možda nama najbliži je Antun Augustinčić, jedan soc-realistički kipar, fantastični đak zagrebačke kiparske škole, profesor na akademiji... po kojem je imenovana jedna naša osnovna škola u Zaprešiću.

Koliko suvremenu umjetnost i teoriju umjetnosti dirigira tržište?

Mi uglavnom i nemamo neko tržište umjetnina da bi nešto bilo dirigirano. Umjetnici su sami kao prsti. Sa žaljenjem moram reći da su danas mnogi vrijedni i progresivni ljudi zatomljeni, ne mogu na scenu i naravno da im to onda određuje i nekakav rejting na tržištu koje je također limitirano određeno interesima nekih lobija. Čekamo da vrijeme napravi svoje, da čovjek umre pa da onda dobije kakav-takav rejting. Dakle, radi dok si živ, a kad umreš onda ćeš biti poznat.

 

[ 20. Prosinca 2016. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art