Aktualno izdanje

Dublin - grad Guinnessa i veselih pivopija

Mala zaprešićka družina krenula je posjetiti svog prijatelja koji je u potrazi za boljim životom prije nekih deset mjeseci sa svojom obitelji odselio u Irsku. Nekoliko dana prije blagdana Svih Svetih, preletjevši zapadnu Europu, došli smo u zemlju o kojoj nismo puno znali. Znali smo da su Irci veseljaci, da piju pivo od jutra do sutra, da su im djetelina i sveti Patrik zaštitni znak, a omiljena boja, naravno - zelena.

Zabava je počela čim smo sjeli u auto koji volan ima s desne strane.  A na vožnju lijevom stranom ceste nismo se uspjeli naviknuti za cijelo vrijeme našeg boravka u Dublinu. Došli smo sasvim slučajno u najzanimljivije doba godine. Noć vještica je dan kada se u Irskoj slavi, čestita i priprema veliki vatromet. Ali već danima prije maskirani ljudi hodaju gradom, a pritom ne mislim samo na djecu već i na odrasle. Trgovine, dvorišta kuća, pubovi, sve je uređeno u skladu s time i treba priznati da se potrude više nego mi za Božić. Mi smo se smjestili u gradiću koji je udaljen otprilike kao Zaprešić od Zagreba. Planski izgrađen gradić, uredan i vjerojatno vrlo poželjan za miran obiteljski život.

 

UŽURBANI DUBLIN

Sljedećeg dana naši su nas domaćini vodili u Dublin. Uobičajena gužva i kaos na prometnicama nisu nas iznenadili. Možda se nismo snalazili u prelascima ceste, ali kad smo uvidjeli kako se nitko ne obazire na crveno za pješake, prestali smo i mi čekati i jednostavno smo prelazili na crveno. Već smo prvog dana shvatili da je za naše pojmove u Irskoj preskupo piti u pubovima, kao i pušiti. Tri piva, istina jako dobra piva,  koštaju oko 15 eura, a kutija cigareta 10 eura. Dakle, nigdje se ne puši, ali ni ne pije kava, osim u Starbucksu, naravno. Ali to nije ona naša kava na koju smo navikli. I gotovo ništa ne radi prije 9 sati ujutro, tako da je prvu jutarnju kavu najbolje popiti kod kuće. Drugo, osim burgera i pomfrita teško da se može pojesti normalan obrok. Odnosno, može, ali to bi vjerojatno koštalo puno previše. U pubovima je gužva kroz cijeli dan, a svirke uživo počinju već ujutro. Ljudi su vrlo opušteni, to je zaista istina. Nisu opterećeni time kako izgledaju i što nose na sebi. I nitko se ne čudi previše kada na pragu studenog pored vas prođe žena u japankama ili u majici bez rukava. Treba reći i da su izrazito pristojni, gotovo da kažu sorry ako vi njih trknete u prolazu.

 

HRVATI U IRSKOJ

Ima ih! Sretnete ih u busu, pubu, a i na ulici se može čuti hrvatski. Dobro su povezani putem društvenih mreža, razmjenjuju savijete i iskustva što svakome u početku puno znači. Ne druže se često, ali kada bude kakav koncert hrvatskih izvođača - to se ne propušta! Tako je nedugo prije našeg dolaska u Dublinu održan koncert Hladnog piva.

Rade sve i svašta, kažu, tko dođe u Irsku bez ugovorenog posla mora biti spreman početi od nule. A posao u skladištima i na sličnim mjestima nije teško dobiti. Plaće su u odnosu na naše puno veće. Što se hrane i odjeće u trgovinama tiče, tu nismo primijetili neku razliku. Većina zarade odlazi na najam stanova i režije. Zato nije rijetkost da više ljudi ili obitelji u početku živi zajedno. Ono što smo čuli od naših prijatelja je to da nije lako, ali da se nikad, ali nikad više ne bi vratili u Hrvatsku. Zašto? Kažu u Hrvatskoj vlada pesimizam, ljudi teško žive, ne izlaze, mogu si priuštiti samo osnovne stvari, prate akcije kako bi u dućanima prošli povoljnije, djeca su u stresu od malih nogu, nema posla ili se radi, a od plaće ne možeš živjeti normalan život… U Hrvatskoj je, kažu, jedino klima bolja.

 

Možda je sve to istina... Možda Hrvatska trenutno nije najsretnije mjesto za život. Ali želimo vjerovati da će se to promijeniti. I da će se svi oni koji su otišli ipak jednog dana vratiti.

 

[ 20. Prosinca 2016. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art