Aktualno izdanje

Emina Pršić: "Budi najbolja verzija sebe"

Razgovor o načinu kako upoznati i mijenjati sebe, kako bismo bili sretnije i potpunije osobe, povodom predstavljanja knjige “Nedostaje? Ne, dosta je” u zaprešićkoj Gradskoj knjižnici vodili smo sa svestranom koautoricom popularnog priručnika za mlade moderne žene Eminom Pršić...

Kako bi se opisali u nekoliko riječi?
Slika o samom sebi i kod mene varira ovisno o raspoloženju, situacijama, događajima. Svjesna ljudskih oscilacija, trudim se svaki danom biti najbolja verzija sebe. Što više mislimo o pozitivnim aspektima sebe, naša slika sebe svakim danom postaje u sve većem skladu sa slikom osobe koja želimo postati. Ako bih u današnje jutro odgovarala opisala bih se kao: radoznala, energična, emotivna i kreativna osoba puna života. emina pršić


Čime se trenutačno bavite?
Posljednjih godinu dana vodim gospodarsku emisiju „Stvarajmo zajedno“ na četvrtom programu Hrvatske radio televizije. Emisija je svojevrstan vodič kroz uspješne gospodarske priče, što je u današnje vrijeme i više nego neophodno. Pomalo „piskaram“ drugu knjigu, pišem kolumne, vodim evente, snimam i sinkroniziram TV reklame. S obzirom da sam freelancer - ono čime se trenutno bavim može se promijeniti iz sata u sat.


Je li teško biti uspješan u Hrvatskoj?
Ovisi kako gledate uspješnost neke osobe i kada se neka osoba osjeća us pješnom. Za mene je uspjeh svaki put kad ne odustanem od svojih snova, nego nađem način kako da ih ostvarim. Kada padnem pa ustanem, ne gubeći nadu i životnu radost. Gledajući prema tome, osjećam se uspješnom ženom, jer dobro žongliram sa svim životnim izazovima i ne predajem se lako. Nekad je teže, nekad lakše, ali najbitnije je kretati se prema naprijed ne osvrćući se previše prema onome što je bilo ili što će biti, nego živeći u sadašnjem trenutku.


Okušali ste se u glumi, pisanju, pjevanju... Što Vam je najdraže?
Teško mi je izdvojiti najveću ljubav kao što je djetetu teško reći da li voli više mamu ili tatu. Ja bih rekla da su to drugačije, ali opet podjednako velike ljubavi. Pjevanje je obilježilo moje odrastanje u djevojačkom zboru „Zvjezdice“. Biti Zvjezdica nije samo biti članom zbora nego stil života. Ono me u velikom dijelu formiralo kao ličnost pod pedagoškom palicom maestra Zdravka Šljivca. Gluma je strast, izazov, a pisanje nekakav smiraj mojoj energičnosti. Pišem kad mi treba mir, predah, ponekad i utjeha.

emina pršić


Kako je nastala knjiga Nedostaje? Ne, dosta je!

Nakon jednogodišnjeg druženja s Ivanom Šešo znala sam da je ona ta osoba s kojom želim ostaviti neki pisan trag iza sebe. Njezino znanje i iskustvo naprosto je moralo biti zabilježeno. Kod mene je ideja za pisanjem knjige uvijek postojala, samo je bilo pitanje vremena. To vrijeme je došlo kad sam prolazila kroz neke životne promjene. San na oči nije lako dolazio a misli su se množile. U tom razdoblju znala sam da ću najiskrenije moći prenijeti emociju na papir, što recimo sad u tom „tonu“ ne bih mogla ponoviti. Ljubav će uvijek ostati neiscrpan izvor s kojeg se nikad nećemo moći dovoljno napiti.


Koje poruke čitateljicama nosi knjiga?
Poruka je vidljiva već u samom naslovu knjige. Toliko je jasno pisana da nema onog upitnika nad glavom i čestog srednjoškolskog pitanja “Što je pisac (pjesnik) time htio reći?“ Postavljanje osobnih granica, priznati na vrijeme poraz da bi pobijedili i znati kada reći : „Ne. Dosta je!“ kako bi sačuvali vlastito dostojanstvo i imali snage dalje za život. Razlikovati ljubav od zaljubljenosti. Vratiti svoje zdravo samopoštovanje i shvatiti da je najdulja veza s nama samima. Stoga ne bi bilo loše da sebe prvo dobro upoznamo kako bi sa sigurnošću za početak znali što ne želimo. emina pršić


Kako objašnjavate veliki interes za knjigom?

Kao što sam ranije rekla: ljubav će uvijek ostati neiscrpan izvor s kojeg se nikad nećemo moći dovoljno napiti. Ljudi su po prirodi socijalna bića. Prema toj definiciji skloni smo vezati se za druge osobe, dakle izloženi smo i mogućnosti da jednom budemo ostavljeni ili da ostavljamo. Svatko od nas je bio bar jednom u obje situacije. Za knjigom posežu ljudi koji pate zbog prekida, roditelji ili prijatelji koji ne znaju dati pravi savjet kada se nađu uz osobu koja pati, ali posežu za knjigom i osobe koje su u sretnim vezama kako bi se osvijestile ili podsjetile da za uspješnu vezu treba svakodnevni “trud“ kako ta veza ne bi prerasla u podrazumijevanje.


Vaša omiljena knjiga i pisac?
Uh… ima ih dosta, ovisno o žanru, ali evo koje mi prve padaju na pamet:
Antoine de Saint-Exupéry-„Mali princ“, Robert Sharma-„Redovnik koji je prodao svoj Ferrari“, Ayaan Hirsi Ali-„Nevjernica“. emina pršić


Kakvu glazbu volite?
Ovisno o raspoloženju i mjestu. Kad sam sama često slušam jazz, Sade, Chris Rea, Simply Red i sl. Međutim, nije rijetko da uživam u dobrom društvu tamburaša, da na nekom putovanju plešem na indijskoj svadbi ili Sirtaki na stolu . Ja sam osoba od trenutka koji me ponese. Glazbu dijelim samo na onu koja mi godi i služi raspoloženju ili ne.


Glumili ste u nekoliko hrvatskih sapunica. Koja Vam je bila najljepše iskustvo i zašto? Volite li općenito sapunice?
Gdje god sam stigla i kad god sam mogla nešto ponuditi priključila sam se humanitarnom djelovanju. Jedan od mojih najdražih filmova je „Šalji dalje“ („Pay it forward“). Živim takvim načinom života kojeg prati Hemingwayova rečenica „Niti jedan čovjek nije otok sam za sebe“. Smatram da se sreća jednog čovjeka ne može umanjiti ako ju podijeli s drugima, kao što se ni jačina svjetlosti jedne svijeće ne umanjuje ako se upali druga. Dapače, zajedno još više daju svjetlosti. Ne bi nabrajala gdje sam sve bila i gdje jesam aktivna svakodnevno, jer djelovati humanitarno ne znači odazvati se samo za vrijeme Božića, nego je to nešto čime svakodnevno doprinosiš društvu. Danas je ljudima sve više potrebna lijepa riječ i zagrljaj za početak. Naše vrijeme je najdragocjenije što možemo nekome pokloniti. Humanitarno djelovanje je stvar izbora - ako želiš uvijek ćeš naći nešto što je tebi viška a drugome bi puno značilo.


emina pršićVolite li putovanja?
Po prirodi sam jako radoznala osoba. Mislim da sam zadržala onu dječju radoznalost bez straha, zato najviše volim avanturistička putovanja. Najsretnija sam kad imam mogućnost otputovati u neke „druge svjetove“, kulture, običaje. Teško mi je izdvojiti posebna mjesta jer svako je na mene ostavilo drugačiji dojam. U Aziji sam uživala u čarobnoj prirodi Laosa, a u isto vrijeme se vjerojatno ne bih vratila u Bangkok jer je preintezivan za mene u svim sengmentima. U Kambođi sam bila revolucionarno raspoložena i ljuta na socijalne razlike u životima ljudi. Tako bih mogla prokomentirati za svaki kontinent, državu i grad u kojima sam bila, ali bi onda ovaj intervju postao moja druga knjiga . Nadam se da će mi zdravlje i financije dopustiti da ostvarim svoj životni san i da proputujem ostatak svijeta.


Kako volite provoditi vrijeme u Zaprešiću?
Kada sam se iz Dubrave doselila u Zaprešić, točnije u Kalamirovu ulicu, bila sam jako nesretna jer su se Kalamiri slovili kao selo, a djeca u školi su bila nemilosrdna po tom pitanju, te su me stalno provocirala da sam „sa sela“. Kako sam odrastala počela sam uživati upravo na toj lokaciji, jer imati takav mir i prirodu oko sebe je božanstveno. Volim šetati Novim Dvorima, voziti bicikl, družiti se s mojomnajboljom prijateljicom Antonijom Šolom, posjetiti lijepe manifestacije Grada… Da sam imala mogućnosti, vjerojatno bih i dalje ostala živjeti u Zaprešiću, jer mi je prirastao k srcu. Kao grad ima jedan odličan spoj: dovoljno prirode, a s druge strane dovoljno urbanosti i kulture te povijesni šarm.

emina pršić


Poruka čitateljima Špigla?
Možda je najbitnije u životu biti najbolja verzija sebe ne trudeći se živjeti prema uvjerenjima drugih nego prema svojim vlastitim.
 

[ 09. Siječnja 2015. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art