Aktualno izdanje

Ljerka Vladović: Život radi dobre odabire

Razgovor s Ljerkom Vladović, svestranom umjetnicom, povodom izlaganja radova pod nazivom ‘‘Reciklirana ljepota’’ u Galeriji Razvid

Kako izgleda Vaš CV?
Rođena sam u Zagrebu gdje sam završila osnovnu školu u Filipovićevoj ulici i prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Kušlanovoj ulici (III gimnazija). Usporedno s osnovnom školom i gimnazijom učila sam violinu na Glazbenoj školi „Vatroslav Lisinski“ u klasi prof. Renate Senečić. Nakon mature, činilo se da je s glazbom gotovo. Upisala sam eksperimentalnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, diplomirala i radila nekoliko godina kao biolog. Međutim, život je imao svoje planove i vratio me opet glazbi. Kolegica na biologiji učila je pjevanje kod prof. Višnje Stahuljak-Chytil, upoznala sam to pjevačko društvo (i mog supruga), sugerirali su mi da se upišem na solo pjevanje - i glazbena priča se opet zakotrljala. I još uvijek se uspješno kotrlja. Dakle, diplomirala sam na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, bila članicom profesionalnog zbora HRT-a, a zatim solopjevački pedagog. I usporedno s tim solistički nastupala. ljerka vladović


Kako su se uskladile ljubav prema biologiji i glazbi?

Ne znam da li su se uskladile, jer biologiju sam napustila. Ali, prirodoslovno znanje, naročito dobro poznavanje građe ljudskog tijela i njegova funkcioniranja, velika su pomoć kod savladavanja tehnike pjevanja i pedagoškog rada. Osim toga, biološko znanje neobično obogaćuje moj sveukupni ali i glazbeni i umjetnički svjetonazor. Ja iza svake skladbe, svake riječi teksta, vidim „podvostručeni“ svijet, smisao.


Po čemu ćete pamtiti svoju pjevačku karijeru?

Po svojoj borbenosti i marljivosti; svojevrsnom donkihotstvu; po meni najdražim koncertima: u Grazu i Bratislavi, u Brežicama, u Kaštelima, u Jastrebarskom i Bjelovaru, u Zaprešiću; ulozi Tene u istoimenoj operi I. Savina; koncertu u Zaboku na dodjeli nagrade „Gjalski“ Luku Paljetku; praizvedbi pjesme Vladimira Ruždjaka na Kaštelanove stihove „Ja i moja gitara“; gostovanjima u Pisi, Firenci, Berlinu i Salzburgu s Radio-zborom; koncertima Radio-zbora s Igorom Kuljerićem na kninskoj tvrđavi, u Slavonskom Brodu i Lipiku; svojim profesorima Višnji Stahuljak - Chytil, Ivi Lhotki Kalinskom i Snježani Bujanović – Stanislav, koji glazbu nisu poimali samo pedagoški i umjetnički, već i intelektualno; po divnim mladim, talentiranim ljudima, svojim đacima; izvanrednim dirigentima, prekrasnim koncertnim dvoranama i kazalištima, gradovima; upoznavanju velikog broja hrvatskih crkava.


S kime ste sve surađivali kao sopranistica?
Izdvojit ću samo neke od njih: najprije svoje kolege pjevače s kojima sam održala niz uspješnih koncerata - mezzo­so­p­ranistica Nina Čangalović, bariton Željko Grofelnik i sopranistica Nataša Vučinović Šurina, koja se razvila i u vrsnog pjevačkog pedagoga. Suradnja s njom zapravo je početak mojeg solističkog puta. Zatim pijanisti Mario Čopor i Đuro Tikvica s kojim sam snimila i CD, koji je izašao prije dva mjeseca.

ljerka vladović


Surađivala sam s maestrom Antunom Petrušićem kao dugogodišnji član Zagrebačkog opernog studija, sa Zagre­bačkim klavirskim triom, Ansamblom Windstrings i dirigentom Alanom Bjelinskim, Ansamblom Josipa Klime, Gudačkim kvartetom Malpera, Druš­tvenim orkestrom HGZ-a, Komornim ansamblom HGZ-a s Trio Gracije i drugima. Nastupala sam na Danima hrvatske glazbe u Opatiji i Zagrebu, Međunarodnim književnim razgovorima u Zagrebu, Livadićevim danima u Samoboru, dodjeli književne nagrade «Ksaver Šandor Gjalski», Kaštelanskom ljetu.


Izdali ste nosač zvuka. Gdje se može nabaviti?
S jednim od najboljih hrvatskih pijanista (koji također živi u Zaprešiću), Đurom Tikvicom, snimila sam CD s pjesmama E.Griega i J.Sibeliusa. Pojednostavljeno, ljubavne skandinavske pjesme. Sve pjesme su pjevane na originalnim jezicima – njemačkom, švedskom, norveškom, danskom i finskom. Na to postignuće sam vrlo ponosna, jer je raritet u našoj diskografskoj ponudi. Može se nabaviti kod mene. Nije u prodaji.


Vodili ste solopjevački odjel Glazbene škole Zlatka Balokovića u Zagrebu. Kakav je interes mladih za solo pjevanje? Što glazbeno obrazovanje donosi mladima?
Da, vodila sam taj odjel od osnutka. Brzo se razvio u jedan od najboljih solopjevačkih odjela. Na to sam ponosna. Sada predajem pjevanje na privatnoj glazbenoj školi „Brkanović“ u Zagrebu. Voljela bih da i taj odjel postane prepoznatljiv po kvaliteti. Iako okolnosti nisu tome sklone, interes za solopjevanje je velik.

ljerka vladović


Dugo godina obnašali ste funkciju ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić. U kojem smjeru ste razvijali Učilište?
Uvijek samo prema umjetnosti i obrazovanju i vrhunskoj kvaliteti. Spomenula bih i knjige kojima sam bila urednica: „Novodvorska kuharica“, Kraljev Vrh/vrt“, pjesničko-likovna mapa „ Cjelovitost detalja - Novi Dvori“ i „Aleksandar Freudenreich i domovi kulture“ (autorice S. Limani, izašloj povodom 50. obljetnice Učilišta). Drage su mi, jer su sačuvale i proširile znanja o Zaprešiću i zaprešićkom kraju.


Kako ocjenjujete njegov današnji rad i poziciju u vremenu?
Svaki ravnatelj ima svoj stil, svoje vizije, svoj smjer. Time svaka ustanova postaje zanimljivim mjestom u jednom gradu. Učilište u ovom gradu, kao i svakom gradu ove veličine, ima svoju točno određenu poziciju, koja bi trebala biti čvrsta i trajna. Jer je ono i kazalište i koncertna dvorana i galerija i kino i škola. Tako da njegova pozicija ne bi trebala biti upitna. No, u vremenima financijskih kriza i političke zbrke, sve postaje upitno, pa i ono što ne bi nikako smjelo biti.


2008. godine dobitnica ste Na­grade Grada. Što Vam ona znači? ljerka vladović
Svako priznanje znači mnogo, jer znači uspjeh. Znači da vaše vrijeme nije uzaludno prolazilo. Znači da ste ostavili trag. A nagrada jednog grada, u kojem živite više od polovice svoga života, je ogromno zadovoljstvo, ne samo zbog toga što su drugi prepoznali vaše zalaganje i nadarenost, već što tek tada znate da ste tom gradu vratili za gostoprimstvo koje vam je dao primivši vas među svoje stanovnike.


Osim ljubavi prema glazbi, pokazali ste afinitet i prema književnosti. Kako je nastala zbirka pjesama „Sve mi“?
Opet ću ponoviti – život je tako odlučio. Iskustvo životno moje, žena moje obitelji, mojih prijateljica, raznih životnih priča stvarnih ali i literarnih i filmskih, bilo je, očito, toliko burno, da je počelo izlaziti iz mene, u noćnim i dnevnim buđenjima i snoviđenjima, koja su se zapisivala, u to vrijeme, uvijek prisutnim papirom i olovkom. Zrelost žene, kako kaže dr. Christiane Northrup, bogata je inspiracijom i stvaralaštvom, a ja sam imala sreću da mi je dan talent da mogu to bogatstvo pretočiti u stihove. Pjesme za drugu zbirku (radni naslov „Ljubičica & božur“) su napisane, samo trebam odvojiti vrijeme za uređivanje.


Poseban afinitet razvili ste i prema likovnim umjetnostima. Što ste sve izrađivali?
Evo, u listopadu ove godine finiširala sam svoje dvoipogodišnje bavljenje kolažima izložbom u Galeriji „Razvid“ pod nazivom „Reciklirana ljepota“. Drago mi je da sam to napravila (bilo je dvou­mljenja), bilo je uspješno i poticajno za posjetitelje. Radila sam i kompjutorske slike-minijature i izlagala na zaprešićkoj „Izložbi minijatura“. Kao ravnateljica Učilišta posebnu sam pažnju posvećivala izložbenoj aktivnosti. Potaknula sam realizaciju nekih izuzetnih izložbi. Posebno se sjećam izložbe „Molvarski likovni krug i Mijo Kovačić“ koja je ostvarena u suradnji s Muzejom Skurjeni. Inače, ljerka vladovićobožavam ručni rad i kao studentica, zajedno sa svojom sestrom izrađivala sam goblene. U zadnje vrijeme dosta heklam, a spremam se izraditi još neke goblene. Ostalo je još dobrih shema. Jako mi

 

je žao da se ručni rad percipira kao nešto zastarjelo, djelatnost niže vrste, koji podcjenjuje ženu. U potpunosti imam suprotno mišljenje. To je velika kreativnost, očuvanje tradicije i koristan hobi, a može biti i posao. Trebali bi svi vidjeti izložbu ručnih radova majke biskupa Škvorčevića, koja je bila postavljena u Pakračkom muzeju. Bajka u čipki koja oduzima dah ljepotom i poniznošću pred takvim talentom, radom i rezultatom.


Čime se danas bavite u slobodno vrijeme?
Slobodnog vremena zapravo nemam. A sve što radim ne smatram ispunjavanjem slobodnog vremena. Momentalno sam posvećena glazbi.


Suprug Vam je književnik, pa kako funkcionira jedna obitelj umjetnika?

Odlično! Uživamo u postignućima onog drugog iako je „kuća nekada pomalo tijesna“.


Zašto ste odabrali Zaprešić za svoj grad?
Opet je život odabrao, ne ja. Ali život radi dobre odabire, što se mene tiče.
 

[ 09. Siječnja 2015. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art