Aktualno izdanje

Putopis: 5. biciklistički maraton Zagreb - Vukovar

Naš sugrađanin Rikard Dimić pridružio se memorijalnom putu biciklom od Zagreba do Vukovara, 15. do 18. studenog, povodom 25. obljetnice sloma obrane grada Vukovara...

U čijoj organizaciji se odvijala ova aktivnost?

Organizator je Dobrovoljno biciklističko društvo Potepuh iz Zagreba, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske

 

Ideja koja vas je motivirala na ovo putovanje? 

Pomicanje granica i ispitivanje vlastite izdržljivosti. Želja za učiniti nešto novo i nesvakidašnje.

Koliko je potrebno fizičke kondicije za odvoziti dionicu dugačku 328 kilometara?

Sveukupno je odvoženo nešto više od 400 kilometara u ta četiri dana, jer se u svakom mjestu gdje smo noćili ode biciklom barem do restorana, u gradu Vukovaru se posjećuju mjesta posebnog pijeteta, i posljednji dan se vozi do Vinkovaca na vlak. Vožnja je umjerenim tempom, 20-25 km/h, cesta je uglavnom ravna, no svakako je potrebno biti u formi jer u prosjeku je to oko 100 kilometara dnevno i zapravo je to dosta naporan put. Osim same kondicije, potrebno je razmišljati i o vremenskim uvjetima, ove godine srećom nije bilo kiše, no temperature su bile niske i potrebno je biti dobro pripremljen.

Kojim biciklom ste išli i postoje li propozicije u tom smislu?

Moj bicikl je cestovni (trkaći), koji je za potrebe ovog putovanja malo promijenjen (u touring bicikl), na način da su stavljene šire gume pogodne za kišu, nosač tereta, blatobrani i rasvjeta. Bicikl prema propozicijama mora biti posve ispravan, prilagođen vožnji po svim vremenskim uvjetima, imati opremu za noćnu vožnju i mogućnost prijevoza tereta. Također, biciklist mora biti opremljen u skladu sa zakonom (kaciga, reflektirajući prsluk), te ponijeti rezervne dijelove, alat i svu svoju prtljagu sa sobom na biciklu.

Kako se mijenjaju osjećaji tijekom vožnje?

Početna uzbuđenost, i prvi dan se sve čini lagano. Mnogo novih dojmova, mnogo novih poznanstava. Drugi dan je još lakši, jer je i najmanje kilometara za odvoziti, postigne se i određena sigurnost. Treći dan je naporan. Dug je put, cjelodnevna vožnja. Javlja se prvi umor, svi su u svojim mislima, sumnjama. Taj treći dan čovjek se baš suoči sam sa sobom.

Kakav je osjećaj doći na cilj, u Vukovar?

Što smo bliže završetku, taj treći dan, već lagano pada mrak, uz cestu cijele obitelji, i stari i mladi, pale lampaše, bodre, stoje, pjevaju, kliču... Brzina se pred kraj poveća, pa i preko 25 km/h. Sve neke sumnje u sebe, ili fizička iscrpljenost nestanu. Kad smo ugledali tablu Vukovar, nije bilo osobe koja nije pustila suzu.

Koja vam je dionica bila najteža?

Najteže je početak trećeg dana, krenuli smo rano ujutro. Iznimno ravna dionica do Starog Petrovog Sela, kojoj se ne nazire kraj. Vidi se samo udaljeni toranj crkve kao neki orijentir. Vozimo u tišini, na koju god stranu svijeta se pogleda nema nikog. Lagani vjetar u lice stvara lagani umor. I svijest da se mora voziti još cijeli dan.

Koliko je putovanje individualno, a u kojoj mjeri pripadajuće grupi?

Putuje se kao grupa, tako da postoji međusobna povezanost, razvije se briga jednih za druge. Pazi se da nitko ne zaostaje, ako se pojavi kakav problem nastoji se pomoći. Poštuju se pravila grupe. Opet, vozi se u paru, tako da imaš priliku komunicirati samo sa osobom do sebe dok voziš, a to je ipak dobar dio dana. Tako upoznaš ljude, par nije zadan već možeš voziti do nekog drugog nakon stanke, ili sutradan. Individualnost putovanja se očituje najviše kroz vlastita promišljanja, doživljaje, osjećaje. 

Je li bio još netko iz Zaprešića i planirate li isto dogodine?

Upoznao sam gospodina Predraga Markotića iz Zaprešića, koji puno kilometara provodi na biciklu i vrlo je inspirativna osoba. Svi sudionici koji su vozili ovaj susret vrlo su srdačni, susretljivi i dolaze iz cijele Hrvatske. Svakako je to bilo jedinstveno iskustvo prožeto emocijama te ako ću biti u mogućnosti i dogodine ću rado biti sudionik.

Što je za vas vožnja biciklom i smatrate li da naši sugrađani dovoljno koriste ovo prijevozno sredstvo?

Jako volim bicikle, i voziti ih i restaurirati. Vožnja biciklom je svakako praktična u urbanoj sredini i uživancija kada se vozi izvan gradova i kroz prirodu.  Smatram da naši sugrađani počinju sve više koristiti bicikl svakodnevno što je vrlo pozitivno za naš grad. Napomenuo bih (kao kritiku) nepostojanje prikladnog načina da biciklom dođete svakodnevno do i iz Zagreba (pa se mnogi voze brzim dijelom Aleje Bologne). No postoje lijepe kratke dionice (poput nove ceste do West Gatea primjerice), kao i mnoge biciklističke staze po širem zaprešićkom kraju, te se nadam da će ih naši sugrađani sve više upoznavati.

 

[ 20. Prosinca 2016. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art