Aktualno izdanje

Tajland - zemlja osmijeha i suprotnosti

Tajland je vrlo popularna i dostupna destinacija o kojoj je napisano mnoštvo putopisa, pa nema smisla trošiti dragocjeni prostor nudeći savjete koje možete naći s nekoliko klikova na internetu. Primjerice, stranica thaimer.net posvećena je putovanjima na Tajland, a službena stranica Konzulata Kraljevine Tajland u Zagrebu http://thaiconsulate.hr/ nudi sve potrebne informacije. Viza za jedan ulaz košta 35 €, s dozvolom boravka od 60 dana i valjanošću vize 90 dana; inače ova vrsta vize je na našu radost bila besplatna do 28. veljače 2017. godine.

Želite li otputovati u Tajland, preporučujem praćenje akcija avio-prijevoznika. Primjerice, Qatar Airways ima česte akcije; u našem slučaju u svibnju 2016. kupili smo online povratne karte iz Zagreba za veljaču 2017. Za manje od 3.000,00 kn - što je doista fantastično! Naravno, možete birati između brojnih organiziranih agencijskih tura te vlastitih kombinacija kupovine avio-karte, pronalaska smještaja i lokalnih putovanja u ovisnosti od dijelova zemlje koje želite posjetiti.  Za strastvene putnike užitak započinje već pretraživanjem i planiranjem, zar ne? Koristila sam i Lonely planet vodič koji je sjajan, ali previše detaljan.

S obzirom da smo prijateljica i ja very busy dame, te da je naše putovanje bilo djelomice posvećeno i druženju s obitelji (brat mi već desetak godina živi u Bangkoku), raspored naših magičnih trinaest dana boravka posložio se u posljednjim tjednima pred polazak, uz eliminaciju, odnosno odgodu za ovu prigodu neostvarivih željica. Red druženja s bratom i društvom uz obilaske Bangkoka, red izleta u kontinentalne ljepote zemlje, samostalni dvodnevni put u Kambodžu s ciljem posjete UNESCO-voj baštini, kompleksu hramova u starom Ankgoru (poznatom kao lokacija snimanja filma Lara Croft:Tomb Rider) te nekoliko dana odmora na jednom od južnih otoka. U želji da izbjegnemo razvikani Puket - izbor je pao na Ko Chang.

tajland

Letjeli smo Qatar Airwaysom, let je ukupno trajao oko 11 sati, a presjedali smo u Dohi. Kada sletite u Bangkok u zračnu luku Suvarnabhumi u koju slijeću svi letovi iz Europe, prvi dojmovi su veoma podijeljeni, ne znate osjećate li odbojnost ili vam se to što vidite zapravo sviđa... ogromni neboderi uz sirotinjske kolibe, gomile žica po stupovima, milijuni automobila u prometu i totalni kaos, stalno prisutan smrad kanalizacije, zagušljiv zrak…

Naš boravak bio je tijekom suhe i hladne sezone koja traje negdje od sredine studenog to početka svibnja. Doduše, termin hladna sezona treba uzeti s rezervom, jer njihove prognoze temperaturu ispod 20°C označavaju uz dodatak hladno. U Bangkoku će u tom periodu biti 24-32°C. Hladni period prestaje tokom ožujka, te tako temperature u ožujku i travnju dosežu i 40 °C, ali i dalje uz minimalno kiše. Kišna i topla sezona traje od svibnja do studenog. Karakterizira je kišno i vruće razdoblje gdje temperature preko dana znaju ići i do 40 °C, a kiša je praktički svakodnevna – međutim, to ne znači da kiša pada 24/7, nego kroz dan bude par kratkotrajnih pljuskova nakon kojih opet bude sunčano. Pljuskovi su uglavnom u vrijeme zore i sutona, ali to varira od lokacije do lokacije. Špica sezone (tzv. peak season) je kad i cijene smještaja dosežu vrhunac zbog povećanog broja turista, koji na Tajlandu provode božićno-novogodišnje praznike.

tajland

 

BANGKOK: KLJUČNA RIJEČ - PRILAGODBA

Budući da moj brat živi u rezidencijalnom naselju, već smo se prvoga dana nakon toplotnoga udara po izlasku iz zrakoplova (koji je uslijedio nakon temperaturnih minusa u Hrvatskoj!) mogle opustiti i osvježiti u prekrasnome otvorenom bazenu koje stanovnici naselja besplatno koriste, u sklopu SPA-fitness centra u naselju. Čisti užitak!

A obećanje koje smo dale same sebi prije putovanja da ćemo svakodnevno ići na masažu održale smo svakoga dana, osim kada nam uz naporna lokalna putovanja nije ostalo sat vremena za to pomalo sado-mazo uživanje. U lokalnom salonu u Bangkoku dobile smo čak i karticu s popustima (na cijene od 50,00 kn za masažu cijeloga tijela).

 tajland

KRALJEVSKA OBITELJ I KRALJEVSKA PALAČA

Kompleks kraljevske palače je jedan od najljepših primjeraka antičkog sijamskog dvora u kojem je smješteno nekoliko zgrada svečano ukrašenih krovova i ukrasnom keramikom. Sa svojim šarenim krovovima, pozlaćenim stupovima i naširoko poznatim kipom Emerald Buddhe, izrađenim od žada, zaštitni je znak Bangkoka još od 1782. godine, kad je sagrađena. Kraljevska obitelj živjela je u ovoj palači do 1925., nakon čega je otvorena za javnost. U ovom kompleksu nalazi se i Wat Phra Kaeo, najsvetiji od svih tajlandskih hramova. Tajlanđani izuzetno poštuju svoju kraljevsku obitelj, a to iskazuju na razne načine. Primjerice, diljem gradskih ulica postavljene su ogromne fotografije članova kraljevske obitelji, koje se izmjenjuju ovisno o tom kome je od njih rođendan. Na njima se najčešće vidi lik kralja Bhumibol Adulyadeja, najdugovječnijeg vladara Tajlanda, čije se fotografije nalaze na svim važnijim objektima u gradu, kao i unutar njih. To su uglavnom fotografije iz njegovih mlađih dana (rođen je 1927. godine, dugo se borio s teškom bolešću i Tajlanđani ga vole pamtiti u punoj snazi). Kralj je preminuo 2016. godine, u 88. godini, nakon što je na tronu proveo punih 70 godina, što je bila najduža monarhistička vladavina na svijetu. Zemlja je godinu dana u žalosti zbog smrti voljenog kralja. Prijestolonasljednik princ Maha će naslijediti svog oca, u skladu s Ustavom, a obilazak kraljevske palače dijelom je ograničen jer Tajlanđani u velikom broju posjećuju njegovo tijelo prebačeno u hram Velike palače. Međusobno dosta udaljene hramove obišle smo tuk-tuk-om čiji nas je vozač za 200 bahta (40,00 kn) više sati vozio po starome dijelu grada i čekao na pojedinim punktovima. Naravno, uvjet je bio da uđemo u neke trgovine suvenirima, kožnim proizvodima, odjećom i sl., no prihvatile smo to sa zahvalnošću jer su trgovine klimatizirane, a kupnju smo, nastavno na upute mog brata, odgodile za Chatuchak weekend market. 

 

na rijeci CHAOPHRAYA

Rijeka ChaoPhraya je žila kucavica Bangkoka koji u pravom smislu riječi živi na rijeci. Tu je smještena većina najznačajnijih turističkih punktova, a to je i najbrži način putovanja s jednog na drugi kraj grada. No rijeka nije tu samo zbog transporta i logistike. Chao Phraya živi svoj život kroz mnogobrojne festivale i događanja koji se odvijaju upravo na njenom riječnom koritu. Krenule smo u razgledavanje motornim čamcem, te je vožnja rijekom dijelom vodila sporednim kanalima. Sama voda zelenosmeđe boje ne djeluje nimalo privlačno, no vidjeli smo pecaroše pod mostom... pitale smo se kakva riba može biti iz takve vode. Iako često kritiziramo divlju gradnju na našem Jadranu, divlja urbanizacija uz obalu rijeke ChaoPhraya šokirala nas je.  Staro uz novo, lijepo uz ružno, bogate rezidencije uz najsiromašnije nastambe - sve u suživotu i nekoj vrsti kaotičnoga, samo njima znanog sklada.

tajland

 

SIAM NIRAMIT TEATAR

Kako smo doputovale sa skromnim znanjem o povijesti Tajlanda, na savjet moga brata posjetile smo Siam Niramit Teatar. Radi se o razvijenoj  turističkoj industriji, koja u dvorani za 2000 gledatelja s  najvećim  dimenzijama scenskoga prostora u svijetu (promoviraju ga kao Guinessov rekord) za cijenu od cca 50 eura prikazuje ekstravagantnu 80-minutnu predstavu o povijesti Tajlanda koja uključuje fantastične kostime, vješte plesače (o tome bi se dalo pričati, jer su zapadne tehnike klasičnoga baleta i suvremenog plesa ipak bitno zahtjevnije), zanimljivu glazbu - obradu tradicionalne thai glazbe u snimljenoj orkestralnoj izvedbi, izuzetne scenografije s bazenima, slonovima, prizorima od kojih zastaje dah, čarobnu rasvjetu i odlično ozvučenje. Cilj je prikazati tajlandsku kulturnu baštinu ispričanu u tri čina: „Putovanje u povijest,” „Onkraj mašte” i „Putovanje kroz radosne festivale”. Uz kompleks se nalazi i etno selo koje ilustrira način života starih mještana, a uključene su i brojne suvenirnice, vanske folklorne atrakcije, fotografiranje s plesačima, slonovima etc, savršeno čiste sanitarije. Fascinantno, vrijedi pogledati, iako je naš pojam smisla teatra sasvim nešto drugo! 

SOI COWBOY

Rečeno nam je da nismo vidjele Bangkok ako ne posjetimo Soi Cowboy, jednu od nekoliko “crvenih” ulica poznatih po klubovima s “ladyboy-evima”. Tajland je, nažalost, poznat po tzv. seks turizmu. Ulica je na mene ostavila izrazito tužan dojam, osobito nakon ulaska u unutrašnjost klubova u kojima djevojke (jesu li djevojke?), koje doista izgledaju kao da nemaju više od 12-13 godina “plešu” uz štangu, s izrazom neopisive dosade na licu, pokrivene samo badićima i ljuljajući se na platformama s ekstremno visokim potpeticama. Pojasnili su mi da djevojke u svakom lokalu imaju “mamu” koja brine o njima, o njihovom psihičkom stanju - a radi se zapravo o ženi-makrou. Gost svaku od djevojaka može pozvati na piće i zatražiti druge usluge... Lani je Jutarnji list pisao o tome da se tajlandska industrija seksa našla pod velikim upitnikom nakon što je prva ministrica turizma u toj zemlji rekla da će zatvoriti velik broj bordela i striptiz barova. Najavila je kako želi da budući turisti dolaze na Tajland zbog prirodnih ljepota i plaža, a ne zbog crvenih četvrti i transvestita. Želim joj mnogo uspjeha!

 tajland

IZLET NA FARMU SLONOVA

U pokrajini Kanchanaburi posjetili smo jednu od brojnih farmi slonova, Muang Sing. Slonovi su veliki i važan dio tajlandske kulture, smatraju se nacionalnim simbolom. Na našu nesreću, nisam bila pravovremeno upozorena na okrutnost jahanja na slonu. Nisam bila svjesna da jahanje slonova u biti predstavlja veliki napor za ovu ogromnu, ali jako nježnu životinju. I dok su slonov vrat i trup izuzetno snažni, slonova leđa mogu podnijeti maksimum od 100 kg težine, što će vam se u prvi mah možda činiti puno, međutim ako uzmemo u obzir da samo stolica za jahanje koja se stavi na slonova leđa teži nekih 50-ak kilograma, onda izračunajte sami koliko je jedna takva atrakcija naporna i bolna za slona. Dvadesetminutno jahanje i ulazak u rijeku na slonu ostat će mi lijepom uspomenom, no žao mi je što se nisam zadržala samo na hranjenju ove divne i plemenite životinje.

 

PLUTAJUĆA TRŽNICA

Ploveća tržnica nalazi se oko 100 km južno od Bangkoka. Sama tržnica postala je pravom atrakcijom za turiste.  Smještena je na kanalima koji se u Tajlandu nazivaju klongovima i do nje se vozi pirogama na kojima su montirani kamionski motori pa jure po kanalima. U turističkim vodičima navodi se da su prodavači ponekad dosadno napasni, no nismo doživjeli ništa neugodno.  tajlandHrana doista izgleda vrlo privlačno, no nismo poželjeli sve probati. Uz malo zdravog opreza i koreografiranih uputa vozača (ne držati se rukama za rub čamca zbog mogućnosti da vas priklješti drugi čamac, paziti pri ulasku i izlasku iz piroge - da se ne prevrne), doživljaj je doista fascinantan! Iz piroga se prodaju neobične vrste voća, povrće, suveniri, a na pirogama peku i kolače te ih prodaju. Navodno su kanali izuzetno čisti te se Tajlanđani ujutro u njima kupaju, peru zube, peru rublje, peru posuđe. Hmm...

 

MOST NA RIJECI KWAI

Svi se sjećamo i rado ponovo pogledamo Most na rijeci Kwai, ratni film Davida Leana iz 1957. Film je fikcija, ali kao okruženje koristi povijesno građenje burmanske željeznice 1942. i 1943. Nezaboravna sastavnica filma je melodija koju zvižde ratni zarobljenici. Danas je područje oko mosta važna turistička atrakcija. Colonell Thompson (Alec Guinness) bi bio ponosan kao i režiser   tajlandDavid Lean kada bi znao kako i više od pola stoljeća nakon nastanka filma ovaj kraj i dalje ubire vrhnje od toga, iako film zapravo nije sniman na lokaciji spomenutog mosta. Područje uz rijeku Kwai u pokrajini Kanchanaburi veoma je bogato bujnom vegetacijom, uz obalu rijeke s pogledom na most nalaze se brojni restorani. Jedinstveni Train Market odvija se svakodnevno na redovnoj željezničkoj pruzi, no nismo ga doživjele jer smo stigle pred zalazak sunca po temperaturi od 38°C. Uz most na rijeci Kwai nalazi se spomen područje na II. svjetski rat, groblje na kojem je pokopano gotovo 7.000 ratnih zarobljenika te ratni muzej Jeath.

 

IZLET U KAMBODŽU

Kao jednu od važnih destinacija našeg putovanja unaprijed smo odredile Angkor Wat,  jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Jugoistočnoj Aziji koje je UNESCO 1992. stavio na listu svjetske baštine. Odabir besplatne vize za jedan ulaz u Tajland posljedično je izazvao pravu malu avanturu. Izlet u Kambodžu odradile smo same, uz prethodne detaljne konzultacije s mojim bratom i nekoliko Hrvata koji borave u Tajlandu te poslovno putuju u tu zemlju. Zaboravite predrasude! Dva su važna koraka. Prvi - nakon višesatnog putovanja natrpanim linijskim mini busom za 12 osoba do pograničnog mjesta Aranyaprathet - nabaviti vizu za Kambodžu u Konzulatu kraljevine Kambodže prije granice. Taj dio smo lako riješile, no s obzirom da je prelazak granice zapravo jedna dugačka prašnjava egzotična šetnja s loše označenim putokazima, gotovo smo napustile Tajland i ušle u Kambodžu  bez tzv. re-entry vize za ponovni ulazak u Tajland. Nikako nismo željele ostati blokirane u tom dijelu svijeta. Bezuspješno smo tajlandskim policajcima u posljednjoj postaji uz granicu pokušavale na najjednostavnijem engleskom jeziku objasniti što trebamo - nisu nas razumjeli. Ne razumiju čak ni pidgin english simplificiran do daske... njihov je izgovor poput tepanja djetetu. Primjerice lonely beach izgovorit će lolibi-i. Iz ljubaznosti i želje da pomognu posjeli su nas u svoje patrolno vozilo i odveli nas - ponovo u konzulat Kambodže! Sve to, iako smo im pokazale svoje friške vize za Kambodžu u putovnicama...  tajlandNa koncu smo se slikale s njima za uspomenu, a pitanje re-entry vize riješile smo u uredu  granične policije na samoj granici. Svuda mini kamere, a na povratku iz Kambodže u Tajland uzeli su nam čak i otiske prstiju. Na ulazu u Kambodžu pogodile su nas scene siromaštva od kojih duša boli, osobito zbog djece koja hodaju neuredna, polugola i bosa.

 

ANGKOR WAT

Od Aranyaprathet-a do grada Siem Reap, koji je nastao uslijed turističke navale na Angkor Wat, je oko 150 km udaljenosti; vozile smo se taksijem kojeg je frendica maestralno bukirala netom po ulasku u Kambodžu. Većina je taksi vozila moderna, monovolumeni s moćnim klima uređajima, te kičastim detaljima u interijeru. Vožnja se sastoji u držanju noge na papučici gasa i kontinuiranom trubljenju svima koji se nađu na putu da se maknu. U Siem Reapu smo noćile u ugodnom i sigurnom hotelu kolonijalnog stila (imale smo neodoljivu asocijaciju na Hotel Marigold). Nakon napornog, uzbudljivog i prašnjavog puta neopisivo zadovoljstvo predstavljalo je plivanje u krasnom dekadentnom hotelskom bazenu u sumrak, uz zvuke starih goldie hitova Stinga, Claptona, Roxy Music, Dire Straits-a...   tajlandkao da sam sama birala playlistu.  Zašto tako nešto nije moguće doživjeti u Hrvatskoj??? Ili možda jest, ali bezobrazno skupo. Uz bazen leži škvadra raznih provenijencija - mlađahni backpackeri s dredloksicama, vremešni muškarci s mladim komadima, umirovljenici  spremni na avanturu... Za večeru odlični slatko-slani pileći ražnjići i lokalno pivo od kojega smo se trenutno opile, tako da nam je šetnja  centrom grada u potrazi za suvenirima bila ekstremno zabavna, dok nije nastupio kronični umor.

 tajland

Na 400 km kvadratnih se proteže ovo nekadašnje carstvo Kmera iz 9. i 15. stoljeća. Jednodnevna ulaznica stoji čak 37 USD, a na ulaznici je fotografija posjetitelja snimljena kamerom na samom šalteru! Nema švercanja. Najpoznatiji hramovi su: Angkor Wat – jedan od najznačajnijih kmerskih spomenika, Bayon – hram lica u kojem se nalazi 54 spomenika koji imaju lice sa sve četiri strane, ukupno 216 lica. Ta Phrom - hram drveća, odnosno hram koji se urušio zbog divovskih korijena starih drveća. Ovaj hram stekao je svjetsku slavu jer se u njemu snimao film u glavnoj ulozi s Angelinom Jolie  “Lara Croft: Tomb Raider”. Naš tuk-tuk vozač (model motocikla s prikolicom, drukčiji od tajlandskih, član nacionalne udruge tuk-tuk vozača) za 12 nas je USD razvozio tijekom pet sati obilaska pojedinih hramova u tzv. maloj turi. Hramovi su fascinantni, a najviše iznenađuje da je masi turista dozvoljen ulaz u sve hramove, iako neki hramovi doista ne izgledaju statički sigurno... osobito Ta Phrom koji se bori s divovskim korijenjem.  Ne mogu ni danas shvatiti kako takva visokorazvijena civilizacija može naprosto nestati.  Ovo je doista vrijedilo posjetiti, ni trena nismo zažalile naporne putešestvije ni moguću frku s re-entry vizom. 

 

KO CHANG I KO WAI

Posljednjih pet dana boravka rezervirale smo za ladanje na otoku Ko Chang. Oko 350 km udaljen od Bangkoka, opisuje se kao pitoreskni otok slonova (Chang - slon). tajlandUnaprijed rezervirana soba preko Booking.com-a za 5 dana s doručkom za dvije osobe u Bailan Beach resortu koštala je oko 2.700 kuna, dakle 270 kuna po osobi/danu. Smještajem, čistoćom sobe i uslugom bile smo veoma zadovoljne, a osobito smo uživale u bogatom slow food kreativnom doručku u restoranu resorta, uz umirujuću thai tradicionalnu instrumentalnu glazbu.  Preko dana hranile smo se gomilama voća, te večerale u resortu. Dovoljno je naručiti not spicy obrok, a jela su spravljena u woku na bazi odličnih morskih plodova ili gambera, piletine ili svinjetine s povrćem i neobičnim začinima, sve hrskavo, bez kruha - divan način za lagano mršavljenje. Izbor vina i piva je pristojan, a mi nismo bile prezahtjevne.  tajlandNadala sam se dobrom DJ-u uz obalu za večernje provode, no toga nije bilo. Plivale smo u moru koje je veoma toplo i plitko (oseka stvara nelijepi prizor), ali naš Jadran je svojom dubinom i prozirnošću neusporedivo ljepši. Uz plivanje u moru uživale smo i na simpatičnom bazenu uz koji smo se svakodnevno masirale na svježem zraku prije večere.

Ne, nismo išle na izlete u džunglovitu unutrašnjost otoka jer nismo željele susret sa zmijama.

 

tajland

Za pravi doživljaj egzotičnog mora, odabrale smo dnevni izlet na otočić Ko Wai, pravi mali raj na zemlji. Konačno predivno čisto i prozirno more, savršeno toplo, uz šarene ribice za koje kažu da obožavaju lubenice ali se ne daju uslikati. Višesatno ritualno plivanje, ronjenje i skakanje na glavu u mokroj majici (da spasim leđa i ramena koja su prethodno izgorjela uz sve mjere opreza) s drvene skele u veljači dalo mi je osjećaj da živim - ovdje i sada. A na otočiću dva lokala u kojima možete prezalogajiti, ali i popiti kavu iz talijanske kafetijere i pročitati knjige koje brojni putnici očito ostavljaju... a možete i noćiti u drvenim robinzonskim kolibama. Divan ugođaj za susret sa samim sobom ili možda još nekim.  J

[ 15. Travnja 2017. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art