Aktualno izdanje

Tihana Ostreš - jakšinska vještica na Perun festu

Univerzalna kreativka Tihana Ostreš sa smislom za šivanje, pjevanje i sve ostalo...

Koliko dugo traje suradnja sa filmskim redateljem Zdenkom Bašićem i na kojim projektima ste surađivali?

Suradnja sa Zdenkom... Ne sjećam se...oduvijek... još iz prošlih života... u ovom životu smo počeli sa zajedničkim izložbama, izlozima, Booksa, knjižnice... na Legendfestu smo radili zajedno kao animatori u predivnim kostimima, a dotični režiser mi je ponudio i prvu filmsku ulogu, za producentsku kuću znakovita naziva Antitalent, pardon, prva je bila u filmu Gorana Kulenovića još u srednjoj školi. Osim umjetnosti, detaljno smo surađivali na izjedanju raznih kolača, otkrivanju šumskih puteva i staza te novih staništa gljiva, uzajmnom cendranju i nasmijavanju jedan drugoga, samih sebe i svih ostalih.

Vaša iskustva s Perunfesta.

 Ove godine smo imali prvi Perunfest pod tim nazivom. Do sada smo bili Legendfest ali smo se odvojili od Vala kulture pa smo uzeli novi naziv za taj festival. Radi se o festivalu bajki i predaja u dvorcu Lukavec blizu Velike Gorice. Zdenko je umjetnički direktor tako da je festival obilježen njegovom prepoznatljivom vizualom. Suradnja s Muzejem Turopolja je predivna. Taj kolektiv na čelu s ravnateljicom Margaretom Biškupić Čurlom je naprosto za poželjet. Rekla bih, tolerantni i angažirani. Šteta je, jedino, da festival traje samo dva dana jer iza toga stoje velike pripreme pa sam nešto razmišljala da se uspostavi neka suradnja s drugim muzejima u kojima bi gostovali s dijelom svog programa.

Bavite se kostimografijom. Koje projekte je to obuhvatilo ove godine?

Ove godine sam radila kostime za predstavu Pismo iz Zelengrada, tu u POU Zaprešić i uživala u tome, prvo jer je to moj Zaprešić, drugo jer je to moj omiljeni uzrast, predškolci i niži razredi, treće jer je Marina napravila, zaista veliku “malu” predstavu, četvrto jer je ta predstava dokaz da se s malim novcima i malim ljudima može napraviti puno. Radila sam i kostime za nastup baletnog studija Nn5 moje predivne prijateljice Barbare Novak Novković, pomagala sam Tajani Štasni u Zdenkovom filmu na dva, tri seta na kojima nisam glumila i mamama sam pomagala oko kostima za završnu predstavu u vrtiću.

tihana ostreš

Nedavno ste imali izložbu u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića Zaprešić. Izložili ste Vilenjake. Kakva priča Vas veže s tim malim zelenim bićima?

To je bila izložba u tri staklene vitrine. Podsjetila me na Balaševićevu pjesmu.  “Ređaš po vetrini fini porculanski svet, a ja sam figurica bez žiga. Lutko, to je bajka što ti pada na pamet, fali ti baš ovaj cigan”. Vilenjaci su moja cjeloživotna opsesija, oni su me natjerali da napravim čuda, ja koja nisam u stanju ni skicu nacrtati za njihovu izradu, uspjela sam stvarajući njih, stvoriti i jedan sasvim svoj i čak bih se usudila reći - originalan svijet.

Negdje ste spomenuli da ste skloni pjevanju tužnih pjesama. Koje tri pjesme su za Vas najtužnije? Koje teme u poeziji Vas najviše intrigiraju?

Rusi i Međimurci su najtužniji. Jedna ruska o rjabini koja se zaljubila u hrast na drugoj obali rijeke i sva se piga ne bi li ga dodirnula svojim granama, a zna da ga nikad neće dotaknuti, ta me ubija. Jedna međimurska u kojoj se trudnica hitila v reku i mrtvo joj je telo plivalo dok se v njemu živo dete gibalo. I Visocki, njegovi Konji još kad Barišnjikov pleše na to...ima nešto nenormalno u tome da si čovjek sam pušta pjesme od kojih hoće oči isplakati, al’ kaj ja mogu. Nemam psihijatra koji bi mi mogo to analizirati. U poeziji me intrigiraju teme koje su drugi obradili umjesto mene, a točno onak kak bi ja to da sam ih slučajno obradila. Ne, nisam to dobro objasnila. Jergović bi to bolje, on je reko da su najbolje one slike koje smo svojim očima gledali ali ih nitko nikada nije salio u stih. Eto, čovjek zna. Perceptivnost kod pjesnika, to me dira i naravno stil, osjećaj za odabir prave riječi. Jesam se uhvatila Jergovića ali moram još jednu njegovu rečenicu tu spomenuti. “ Mamlaz sliku primijeti tek kad mu ju pjesnik nacrta, ali ga se ona ni tada ne tiče.”

tihana ostreš

Ljubav prema ruskoj književnosti. Kako se razvila i u kojoj je fazi sada? Preporuka za pročitati.

Da, dobro pitanje. Ne znam točno kak objasniti zakaj su Rusi moji, a Ameri nisu. Zakaj više volim sarafan od kaubojskih čizama... na rusistici su mi ostala tri ispita koje najvjerojatnije nikad nebum položila, oprosti mama, ali danas više čitam i pratim, pa čak i prevodim rusku kjiževnost nego kad sam bila na faksu. Takva sam kad nekaj moram- nejde, a kad si sama izaberem kad, kaj i kolko, onda sve ide. Pročitati pod obavezno Makara Čudru, od svega sedam kartica i Staricu Izergilj, od 11 kartica. To su rane novele Maksima Gorkog. Stavit ću vam na fejs.

Osvrt na proslavu rođendana Vašeg oca, Čede Ostreša. Pročulo se o dobroj zabavi.

Jooooj, to je jednostavno trebalo snimiti. Šteta kaj je Krsto Papić umro. Koji su to likovi, ti Čedini frendovi... U Lovačkom domu s glavama veprova i jelenjim rogovima po zidovima, svirali su pjevali i plesali. Od kud su spopukali te pjesme? Jesenjin se recitiro, pjevali su neki koje nikad nisam čula da pjevaju, pjesme koje nikad nisam čula, ja koja znam sve pjesme. Bila bih ponosna na sebe kad bi u njihovim godinama imala prijatelje s takvom energijom. U ponoć su zasvirali pravi pravcati Marijači. To sam mu ja sredila. Prek kreveta.

 

 

tihana ostreš

[ 11. Srpnja 2017. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art