Aktualno izdanje

Daniel Crnoja, bodybuilder iz susjedstva

Fitness je način života, bio rekreativan ili natjecateljski

U potrazi za zdravim životom, slijedom preporuke prijatelja, uputili smo se u Fitness Klub FIT koji se nalazi na gradskoj šetnici, i ubrzo nam je to postala nezaobilazna destinacija u rijetkim trenucima slobodnog vremena. Tu smo zatekli i zanimljive osobe te ćemo njihov rad predstaviti našim čitateljima.

Kratka biografija...
Rođen sam u Brežicama, 19.1.1991. godine, živim u Javorju. Obrazovanje - 1. Tehnička škola Tesla, informatičar. Trenutno studiram na VSITE-u, to je visoka škola za informatičke tehnologije.


Kako si se počeo baviti bodybuildingom? Koliko dugo treniraš?
Bodybuildingom sam se počeo baviti rekreativno, i to je trajalo tri godine, dok se nisam zainteresirao za sportski/natjecateljski dio. Sveukupno oko pet godina.


Koja je tvoja disciplina u bodybuildingu?
Moja disciplina je classic bodybuilding. To je disciplina ograničena i kilažom i visinom. Dakle, ja nikada neću biti monster mass bodybuilder, sa 120 kg mišića. Ovdje se radi više o estetici. Bit ovog bodybuildinga nije u tome da čovjek bude jako velik i jako mišićav, nego biti skladan. Znači, podjednako razviti i gornji i donji dio tijela.


Koliko ti vremena oduzima bodybuilding?
Bodybuilding uzima jako puno vremena, prvenstveno zbog režima prehrane. Uzimam obroke svakih 2,5-3 sata, a to je podosta dnevno. Uz bavljenje bodybuildingom i studiranje, također i radim, te si sam pripremam svoje obroke (koje nosim sa sobom na posao i na studij).


Odakle ti dolazi motivacija za bavljenje bodybuildingom?
Pa, svatko ima neku svoju osobnu stvar, meni je to već postalo način života. U početku sam želio probati, a kasnije mi je to postao izazov. Rekao sam u početku svom treneru Kruni da bih želio vidjeti kako izgledaju natjecanja. Onda dođeš i vidiš, i misliš si: ako mogu oni, probat ću i ja. Najteža stvar je rutina, dakle prevladati samog sebe. Teško je ustati ujutro u pola 8, i doći na trening u 8h. Puno ljudi je probalo baviti se bodybuildingom, ali nisu mogli izdržati baš tu rutinu. Manji problem je režim prehrane i samo treniranje.


Koliko je treniranje pred natjecanje drukčije od običnog svakodnevnog treniranja?
Rekreativno treniranje podrazumijeva trening tri do četiri puta tjedno, a pred natjecanje svakodnevno, ako nađem vremena i dva puta dnevno. Vježba se po sat vremena.


Vježbaš li sam ili s nekim?
Vježbam s trenerom.


Najomiljenija i najgora vježba?
Najgora vježba, koju je izmislio moj trener Kruno, a nazvao ju je ‘’pretklon sa sleganjem ramenima’’ (to je ustvari mrtvo dizanje sa sleganjem)... to je kompleksna vježba, dižem uteg od 100 kg na šipki, (rade noge, leđa, onda se opet leđima diže, još k tome moram stati na prste i dignuti ramena). To uvijek radim na kraju treninga. Najomiljenija      vježba mi je bench.

 


Savjet ljudima koji se žele početi baviti bodybuildingom?
Haha... kad sam počinjao nisam mislio da je to tako teško. Prije samog treniranja morao sam na dijetu koja je trajala četiri mjeseca (inače traju dva do četiri, moja je trajala puna četiri mjeseca). I tek onda počinje vježbanje.


Opiši svoj uobičajeni dan.
Budim se u 7h. U 7,15h je prvi obrok. Onda spremam hranu za posao, napravim barem 4-5 obroka koje nosim sa sobom i tamo jedem. Kad dođem doma, pojedem još jedan obrok i krećem na trening u teretanu. I to je u principu to. Sad trenutno sam na 7-8 obroka, ali znao sam ih imati i po dvanaest na dan.


Koliko je važna prehrana za uspjeh? Opiši prosječni dnevni meni.
U ovoj fazi u kojoj sam sad, rekao bih da je prehrana 50% uspješnosti. Zašto? Pa zato što u sat vremena treninga ne mogu promijeniti ono što radim ostalih 23 sata dana. Bilderska prehrana je ustvari prototip zdrave prehrane sa nadomjescima pretjerivanja (pretjerivanje u smislu da običan čovjek neće dnevno pojesti kilogram mesa, što ja činim). Ne unose se šećeri, nema zasićenih masnoća, nema junk food-a. Unosi se zdravo, bezmasno meso, povrće, kompleksni ugljikohidrati, sve kuhano. A omjeri su u svemu tome jako bitni, dakle podjednako svega.


Je li to skup sport?
Pa možda ta hrana, količinski mislim, i eventualno neki dodaci prehrani koje uzimam, iako je to dozirano. Rekao bih minimalno 2.000 kuna svaki mjesec.


Što prosječan rekreativac treba znati o dodacima prehrani, a što natjecatelj?
Dodatak prehrani ne može zamijeniti hranu. On je neophodan samo u određenom trenutku u danu. To bi rekreativci trebali znati i toga se držati. Ima rekreativaca koji uzimaju i do pet puta više dodataka nego ja. Najsmješnije je to, što pretjerano uzimanje dodataka ne čini rezultate boljima. U svakom slučaju, jedan pravi obrok je uvijek bolji od zamjenskog. Ali ponekad je potrebno uzeti taj zamjenski obrok, kao npr. sad nakon treninga, ja moram popiti proteinski shake. Ne za dva sata, ili sutra ujutro, nego baš sad. Rekao bih da je i to dio mog uspjeha. 


Koji je tvoj status kao sportaša?
Status profesionalnog sportaša nemam, jer je to amaterski a ne profesionalni sport. Moguće je dobiti tzv. stipendiju, ali za to se na svjetskim ili europskim natjecanjima moraju osvojiti prva mjesta. Ja bih teoretski svoj status trebao još izgraditi. Pogotovo ako se uzme u obzir da bodybuilderi svoj vrhunac dožive s nekih tridesetak godina. Jer kad si stariji, više si cool u glavi. Tako da imam još vremena. Sponzora također nema.


Trenutno si u pripremaš za važno natjecanje?
Da, trenutno se spremamo za svjetsko prvenstvo u Budimpešti. Na svom prvom većem natjecanju, na europskom prvenstvu sam osvojio 7. mjesto. Sada planiram ući u finale, a to je da budem među prvih pet natjecatelja. Obično bude oko dvadesetak natjecatelja. Pošto je ovo svjetsko prvenstvo, bit će tamo Egipćana, ljudi s Bliskog istoka koju su vrlo dobri u tim disciplinama, pa istočne zemlje; Rusija, Češka, Slovačka...


Što se radi na natjecanju?
Teško je to objasniti nekome tko to nikad nije vidio. I meni je bilo prilično apstraktno. U pet do deset minuta treba pokazati sve što si radio četiri mjeseca. U biti - pokazuješ mišiće. Ali prave mišiće, i treba ih dobro pokazati.


Tko vam financira put?
Put na svjetsko prvenstvo je financijski pokriven od Hrvatskog bodybuilding saveza (HBBS) i samim time ja sam član reprezentacije.


Što radiš u slobodno vrijeme?
Kad su pripreme nema slobodnog vremena. Poslije priprema imam možda mjesec dana. Ali vježba se uvijek! Samo malo lakše vježbe. I kad sam npr. na moru, nađem neku teretanu i tamo vježbam. Fitness je način života, bio rekreativan ili natjecateljski.

 


Koja su ti omiljena mjesta u Zaprešiću?
Fitness klub FIT. Tamo je uvijek opuštena i ugodna atmosfera, svi se osjećaju kao doma. Centar je odlično opremljen, ima sve sadržaje potrebne za rekreativce i profesionalce, ima educirano i stručno osoblje kojem se možete obratiti, bilo pitanjem ili problemom. Ja sam zadovoljan.


Komentiraju li djevojke tvoj izgled?
Ne smiju od moje cure!  Ma šalim se, pa ima nekih komentara...

[ 17. Travnja 2014. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art