Aktualno izdanje

Intervju Esad Ribić

Esad Ribić (1972.) učenik slavne Zagrebačke škole animiranog filma, već dvadeset godina opstaje na zahtjevnoj, konkurencijom zasićenoj sceni američkog stripa, na kojoj ostavlja impresivne tragove. Iako je glavninu karijere izgradio u Americi, Esad živi u Zaprešiću, gdje u miru svog u miru svog zaprešićkog doma crta epska impresivna djela koja urednicima šalje putem interneta.

 

Može jedno kratko predstavljanje i što znači ovo T. u imenu?

Moje ime je Esad Ribić. Ja sam ilustrator, slikar i crtač stripova. T u imenu je zapravo jedino za šta koristim svoje krsno ime, koje je Tomislav i onda imam ET kao inicijale. 

esad ribić

Formalno obrazovanje?

Primjenjena, upisao sam se na slikarstvo na akademiji i ispisao sam se prije nego je počelo jer ne bi mogao raditi u struci, a u struci sam već radio.

Iz svog zaprešičkog doma šaljete crteže u Ameriku. Kako ste uopće došli do te suradnje?

Karijeru sam započeo u Zagreb filmu. Zagreb film je prestao efektivno proizvoditi bilo što krajem 91. početkom 92., kad je počeo rat. To mi je ostavilo hobi i neke druge stvari, koje jesam već radio, ali na recimo na poluprofesionalnom nivou, a ne na profesionalnom... znači ilustracija, strip i sve ostalo što ide uz to, ali je tada u Hrvatskoj bio problem plaćanja, odnosno ne plaćanja i kasnog plaćanja, tako se da se zapravo nikako nisam mogao financijski ustabiliti, što god da sam radio i koliko god da sam radio. Onda sam u nekom momentu odlučio, pogotovo zato što su neki moji prijatelji počeli raditi za van, probati to jer ovo do sad više nije imalo smisla. Nakon nekog vremena našao sam prvo male poslove, manje izdavače, pa onda veće. U početku sam svoje radove slao poštom. Odeš u poštu i pošalješ 4 portfolija na 4 adrese itd. Počeo sam raditi za malog izdavača i nisam ništa više zarađivao nego ovdje, ali sam dobivao novac na vrijeme. Tako da sam se mogao odseliti od roditelja.

Koji je vaš najpoznatiji lik?  esad ribić

Vjerojatno sam najpoznatiji po Thoru, zato što sam ga dosta radio u karijeri i zato što se moja verzija Thora ljudima sviđa.

Kako izgleda radni dan crtača stripa?

Popiješ kavu, nešto pojedeš sjedneš i radiš. I to je to. Pogledam šta imam taj dan za napraviti, pogledam koji mi je najbliži rok koji moram završiti i krenem prema tome. Dio stvari koje radim su slikane i zahtijevaju dosta vremena, a dio stvari koje radim su u crno-bijeloj tehnici, pa će neko drugi to pofarbati. Te su brže, pa njih najčešće ostavljam za kraj. 

Što mislite jesu li vaši radovi poznatiji ovdje ili ‘’preko bare’’?

Preko bare. Dok sam ovdje radio, dosta sam objavljivao po fanzinima, nekakve kratke stripove, gegove i sl. U principu ništa od onoga što sam vani objavio nije kod nas izašlo. Vjerojatno neki strip fanovi koji prate te stvari imaju nešto od toga, ali malo ih je.

Animirani film ili strip?

Gle, ja bih rado radio i jedno i drugo, kao što sam nekada davno radio. Animirani film je druga vještina koju ja jako dugo nisam radio i vjerojatno danas više ne bih znao to ni raditi dobro. To nije isto. Problem je u tome da se ti adaptiraš u onome čime se najviše baviš. To znači da sam ja danas najviše adaptiran na razmišljanje u slikama da bi napravio strip, a ne na razmišljanje kako da dobro napravim neki pokret u animaciji. S druge strane, narativno, to dosta slično funkcionira, ali baš raditi animaciju to bi vjerojatno morao potrošiti 6 mjeseci proizvodeći sranja da bi napravio ono što valja.

esad ribićGdje se mogu vidjeti, odnosno kupiti vaši radovi?

Na internetu. Nemam svoju internet stranicu, nepotrebno mi je. Jedini kontakt sa publikom imam pojavljivanjem na konvencijama, a imam ArtSeller-a koji prodaje moje originale, koji je stacioniran u Americi, koji to radi cijele godine i ima veliki website pa tko god želi šta kupiti, može otići tamo, a može i samo gledati i vidjeti šta ima. Ne moram se zapravo baktati s tim i milo mi je jer to nisam nikad volio.

Uzori u crtanju stripova?

Uzori su mi bili,  francuz Jean Giraud koji je radio strip koji se zvao Blueberry koji je izlazio u Stripoteci i ilustrator koji se zvao Frank Frazetta iz Amerike. To kad sam vidio, počeo sam kopirati. Ne sjećam se da sam prije toga bilo šta pokušavao kopirati. Onda sam otkrio da ima još jedan tip koji mi se jako dopada i kojeg sam zapravo već čitao, ali se ne sjećam da sam od prve bio fasciniran time, nego mi je trebalo neko vrijeme. Bio je to John Buschema, Marvelov crtač koji je radio strip Connan, pa je njegov Thor bio kod nas i tako… onda sam otkrio nekog Moebiusa, pa mi je onda trebalo neko vrijeme da ustanovim da je taj Moebius ustvari Jean Giraud kojeg sam već znao, samo pod drugim imenom. Jer je čovjek imao dvije karijere, jedna gdje je radio westerne pod svojim imenom, a u drugoj je radio SF stripove pod pseudonimom Moebius. Zatim francuz Fernardo Fernández. Od domaćih crtača najveći utjecaj na mene je ostavio pokojni Radovan Devlić, ne toliko u samom crtežu, koliko u pristupu. Zato što se meni jako dopadalo uopće, kako on to sve skupa slaže. Najviše mi se zapravo svidio taj njegov pseudo-slikani stil kojim je radio strip koji se zvao Herman Gotes i koji je bio jako atmosferičan na neki način. Zatim moj stariji kolega Edvin (Edi) Biuković, također zbog pristupa. Napravi to što si zamislio napraviti, sa što manje kompromisa i bez grijanja stolice guzicom. Onda sam počeo otkrivati te neke malo novije crtače tipa Bill Sinkiewicz. Također slikar koji radi jako ekspresivno. Tad je već bilo vrijeme di sam ja imao svoj stil i prestao kopirati to što mi se sviđa. Odlučio sam da više ne kopiram ništa i tjeram svoj stil.

esad ribićKako ste odlučili živjeti u Zaprešiću? Kakav je Zaprešić (mane, vrline)...

Imam rodbinu u Brdovcu kod kojih sam često odlazio i Zaprešić je bio mjesto kroz koji sam prolazio ili odlazio na plac. To je bio period dok sam još bio dijete. U to vrijeme sam bio u Gajnicama i kada sam krenuo tražiti neku nekretninu, da kupim stan, prijateljica mi je rekla kak je netko s posla kupio stan u Mandić naselju (Kanadsko naselje). Meni je odgovaralo nešto otvorenijeg tipa i dobio sam ono što hoću. Znači čisto iz funkcionalnosti i što je dovoljno blizu Gajnica i to mi je pasalo. Nakon par godina prodao sam stan i kupio kuću par 100 metara dalje i sad mi je tu dobro.

 

Kako provodite slobodno vrijeme? Hobi? Sportovi? Filmovi?

Volim muziku i čitanje. SF ne čitam. Čitam popularno-znanstvenu, povijesnu, filozofsku literaturu. Stripove ne čitam više, vjerojatno što ih previše radim, odmah uđem u ‘’solving mode’’, tako da ne mogu više to raditi. Vjerojatno isti problem imam i sa SF-om, obzirom da ja nisam scenarist, ja se i dalje bavim sa strukturom priče itd., ali nekada sam čitao jako puno SF-a. To je jedan dio priče, a drugi dio priče je muzika. Meni je muzika bitna u životu. Ja sam bubnjar i u slobodno vrijeme to malo lupkam. Slobodno vrijeme se svodi na to da recimo nakon 2 sata rada ti počinje padat koncentracija, onda se makneš i pola sata radiš nešto drugo, tipa ili slušaš muziku ili nešto uzmeš čitati ili lupaš bubnjeve i onda se vratiš i opet sljedećih 2 sata radiš, i tako u krug. Nakon nekog vremena, ispalo je da je to tak dobro, da mi tak paše, da je to dovoljno različiti posao da upošljavaš druge centre u mozgu pa se onda osjećaš odmorno kad se vratiš na crtanje.

esad ribić

Proputovali ste svijet, ima li neko posebno mjesto za vas? Ponekad sretnete neke poznate zaprešićane tamo vani?

Bio sam na svim kontinentima osim Antarktike. Ima puno mjesta koja su mi se dopala. Jako mi se dopao Melburne, jako su mi se dopali Hawaii, jako mi se dopao Vancouver. Svako mjesto iz nekih drugih razloga. Mislim da je Melburne najljepši grad u kojem sam bio. Ne nužno lijep u smislu Firence. Nego lijep u smislu lifestyla koji omogućava. Naprosto je ugodan. To je jedini veliki grad u kojem nemaš dojam njegove veličine, jer nema gužve i sl., jedini grad u kojem imaš pingvine koji se odmaraju na plaži. Ima stvarno prelijepih mjesta, ali to ovisi, da me pitaš sutra, vjerojatno bih rekao nešto drugo. Nigdje nisam bio dovoljno da bi mogao definitivno reći. Volim New York zato što većina mojih prijatelja živi tamo pa kad odem tamo onda je uvijek zabavno, ali prilično sam siguran da tamo nikada ne bih želio živjeti. Čak su me i svojevremeno zvali, pa sam rekao da ne bi. A i tamo je moguće recimo, ono, dođeš i naletiš na Gopca, koji ti se onda čudi kaj ti tu radiš? Meni je doma lijepo.

 

Blic pitanja

Umjetnost je - za mene doživljaj osobe koja konzumira određeni kulturni proizvod. (Kad neko zaključi da je nešto njemu osobno bolje nego što bi trebalo biti. Umjetnost nije niti poziv niti nešto takvo. Umjetnost je doživljaj konzumenta. Oblike korištenja te riječi s prijezirom odbacujem.)

Strip je - najstariji medij koji postoji, jer u onom Lascauxu nije slika nego je strip….. nešto što ima određene oblike komunikacije što nema neki drugi medij, a tu mi je i prednost i mana (zato što je zapravo težak za konzumiranje.  Ako se nisi naučio čitati strip dok si mali, bit će ti jako teško kao velikom zato što je puno lakše samo tekst obrađivati u mozgu nego tekst i sliku).

Omiljena glazba je - pa miješam. Kao mlađahan sam slušao Heavy metal, onda sam otkrio Progressive rock, pa Jazz fusion, pa Orkestralnu muziku. 

Ljubav je - svakome nešto drugo.

Na pusti otok ponio bi - vjerojatno bih ponio gomilu knjiga.

Najdraži strip junak je - budući junak kojeg ću crtati.

Tri neophodne stvari - jesti, piti i ljubiti.

Životni moto - trudim se biti adaptibilan.

Poruka starima - za vas je već kasno, najbolje prilike ste već propustili.

Poruka mladima - za vas još nije kasno, ali ćete najbolje prilike vjerojatno propustiti.

 

[ 26. Prosinca 2018. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art