Aktualno izdanje

Izložba kao kruna obiteljskih talenata

Predstavljamo neobičnu obiteljsku umjetničku priču s kojom je glavna akterica upravo otvorila samostalnu izložbu u Knjižnici Podsused

Crtanjem sam smirivala razigrane misli i kontrolirala koncentraciju u školskoj klupi. Sve školske bilježnice i knjige, bile su do kraja školske godine ispunjene mojim crtežima. Oslikavala bih zid u svojoj sobi, namještaj, torbe, traperice, majice... čak sam jednom »uljepšala« i svoje stare cipele. U vremenima kad su se još pisala pisma, postojale su plave i bijele kuverte. Često sam se dopisivala a kuverte i papir sam oslikavala. Tjedno sam pisala i oslikavala po nekoliko pisama. Ako pronađete poštara koji je 60-tih i 70-tih raznostio poštu po Zaprešiću, pitajte ga za šarolike, oslikane kuverte - sigurno će se sjećati. Slikala sam ili crtala po bilo čemu što mi je bilo pri ruci. Mislim da je to pravilo svemira: Ono na što ne obraćamo pažnju, neprimjetno se udalji... nestane iz naših života. Crtala sam za sebe, radi svog osjećaja u momentu crtanja. Nisam ni razmišljala da to podijelim s nekim drugim’’ prisjeća se ova umjetnica koja se u životu bavila raznim poslovima.

Osim poduzetništva kojim se bavim, godinama proučavam medicinu, psihologiju, kvantnu fiziku, sociologiju, astrologiju, alternativna područja… sve se to odražava na mojim radovima.
Ispričat ću vam Obiteljsku priču kroz sebe i moja iskustva zato što su poveznice između mog načina života i mojih predaka praktički iste. Kada bih isticala svaku biografiju posebno, ona bi se stalno ponavljala - nevjerojatna koincidencija koju smo svi nesvjesno ponavljali, jer u mojoj obitelji nikada nitko nikome nije nametao što će raditi, na koji način će doživaljati svijet i djelovati u njemu. Svi smo bili hiperaktivni, radoholičari i obavljali nekoliko profesija  istovremeno, voljeli glazbu, umjetnost, svirali klavir i imali poriv za likovnim izražavanjem.
Moja je prabaka bila učiteljica i ravnateljica škole. Očito je bila vrlo ambiciozna i učljiva jer je već kao mlada djevojka nacrtala zemljopisnu kartu Austrije i prepisala Početnicu iz kemije krasopisom te je ukrasila vlastoručnim ilustracijama. Materijale je koristila u edukativne svrhe, a izradila je i svesku ‘‘Kako naučiti risati’’.
Svoj je talent i znanje prenijela na sina Branka koji je uz ostalo crtao, slikao, izlagao i prodavao slike te osnovao stručni časopis za tjelesnu kulturu “Gimnastikon”.
Njegov najznačajniji likovni doprinos (osim fantastičnih kopija radova poznatih slikara od kojih ističem “Zimski krajolik” poznate zagrebačke slikarice Naste Rojc i ‘‘Poljubac sfinge’’ njemačkog slikara Franz von Stucka) je serija Susedgrad.
Kao svakom sinu, djed Branko je bio uzor mom ocu Danku. Oduševila ga je škola američkog slikara Bob Rossa, pa je potpuno zaokupljen tom tehnikom svakodnevno učio, vježbao i  stvarao prekrasne radove. U mladosti slikanje mu je bilo hobi, a u mirovini bila je to dobrodošla dodatna zarada.
Tata je kao muzičar obilazio razna mjesta izvan Zagreba, pa je tako dolazio i u Zaprešić gdje je živjela najvažnija osoba u ovoj priči - moja mama Maja, gdje sam se i ja rodila.
Tata i mama živjeli su u zgradi tvornice Karbon, a kada je djed otišao u mirovinu i s bakom odselio u Opatiju, za njim su otišli i moji roditelji. No, moje je srce zauvijek ostalo u Zaprešiću.
U Zaprešiću sam provodila slobodno djetinjstvo, osjećala se kompletnom uz moje sestre, igrala se u poljima kukuruza, hranila kokice, jahala konja, prvi put otišla u kino, prvi put zaplesala u disku. Tu su se rodila djeca mojih sestara, pa djeca njihove djece. To su neizmjerna bogatstva. Zaprešić je moje prvo ‘‘ja’’ i to će uvijek ostati. 

U zadnjim mjesecima svog života otac mi je rekao: ‘‘Kada ćeš ponovo početi crtati? Nemoj čekati penziju kao ja’’. Ta riječ ‘’ ponovo’’ odzvanjala mi je u mislima i zapanjila me spoznaja da sam ju potpuno izbrisala iz svog sjećanja. Jedne sam večeri, spontano uzela papir i olovku, nacrtala prvu sličicu u jednom dahu i od tada se nisam zaustavila. Crtala sam svaki dan u slobodno vrijeme. Moji kućni prijatelji, suradnice, obitelj, vidjevši moje radove, nagovorili su me da ih pokažem nekom akademskom slikaru ili povjesničaru. 
Stanujem u Voloskom, svakodnevno prolazim pored ateljea Claudia Franka, ateljea Vedrana Ružića i njegovih kolega. Tu je i Galerija Gal. Njihovi izlozi prepuni su bogatog sadržaja i šarolikih tema i boja. Prekrasno je vidjeti te prizore i na suncu i u sivilu kišnog dana. Frankov atelje nalazi se blizu moje kuće. Danima sam prolazila i nisam se usudila pokazati mu svoje radove. Nakon upornog nagovaranja kućnih prijatelja i obitelji, jednog sam ga dana upitala da li bi bio toliko ljubazan da odvoji malo vremena i dođe do mene, pogledati nešto što ja doma crtam.
 Frankova reakcija je bila ‘‘veliko ugodno iznenađenje’’. Zapravo, kasnije mi je priznao da je imao namjeru odvojiti desetak minuta i doći susjedi iz kurtoazije, ali kada je ugledao radove rekao je: ‘‘Pa ovo je ozbiljan rad. Ovo je umjetnost. Ti si novo otkriće’’.  
Zanimljivo je kada netko u 58. godini života ima hrabrosti pokazati jednu sasvim drugu stranu svojeg bića i ne bojati se neuspjeha, poraza ili negativnih kritika. Potom sam otvorila svoju galeriju u Voloskom. Nakon mjesec dana, pozvali su me organizatori Međunarodnog likovnog natječaja da sudjelujem, gdje sam dobila prvu nagradu. Zatim je slijedilo niz aktivnosti, izložbe i sl. Veliko priznanje mi je i sudjelovanje na prvom salonu minijaturne umjetnosti Rijeka mini art 2017. Na grupnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji moje radove zapazio je povjesničar umjetnosti Željko Čurčić te mi predložio da napravim ‘’Obiteljsku priču obitelji Mudrinić’’. On me vodio, učio, pomogao mi u istraživanju dokumentacije, biografije, osmislio koncept, pronašao poveznicu između likovnog izražavanja mene i mojih predaka i izložba je otvorena 8.4.2019. godine u Knjižnici Podsused. Može se pogledati do 6. svibnja 2019. godine.
Radove treba vidjeti i osjetiti. Slike prikazuju moj unutarnji i vanjski svemir. Ja želim da promatrač prvo doživi sliku kroz svoj svijet, pa da tek onda posluša moje viđenje, inspiraciju i misli koje su me vodile od početka do kraja stvaranja slike. Svi smo jedinstveni i imamo različita životna iskustva koja su nas oblikovala.

https://zanaboydart.wixsite.com/mysite

https://www.zanaboyd.com



 

[ 24. Travnja 2019. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art