Aktualno izdanje

Izvan "comfort zone" počinje pravi život

Vodimo vas hodočasničkim putem Svetog Jakova koji su biciklima prešli naši sugrađani Danijel Rožanković i Ivan Šklempej, a na pitanja je odgovarao Danijel koji je s nama podijelio razmišljanja zašto je Camino de Santiago toliko značajan pojam za ljude koji teže samospoznaji...

Jeste li imali prije sličnih „ekskurzija“?

Prije dvije godine smo počeli raditi malo veće rute biciklima tako da smo pretprošle godine napravili krug oko Balatona u Mađarskoj koji je dug oko 230 km, a prošle godine smo išli starom cestom Karolinom koja vodi od Karlovca do Bakra. Mi smo krenuli iz Zaprešića i išli do Njivica na Krku.

Što vas je potaklo upravo na ovo putovanje?  danijel rožanković

Cilj nam je svake godine otići na jedno malo veće putovanje biciklima. Moj brat Domagoj je prije 6 godina bio na Putu Sv. Jakova  pješice i od njega smo dobili ideju da idemo i mi na Camino, ali biciklima. A sad dok radimo ovaj intervju Domagoj je opet na Caminu, ali ovaj put na drugoj sjevernoj ruti koja ide uz ocean. Buen camino buraz!

Opišite tehničke pojedinosti (prijevoz bicikla, cijena puta i smještaja…)

Naša župa i župnik Vinko Sudar organizirali su hodočašće autobusom u Lourdes pa smo zamolili da nam prevezu bicikle do Lourdesa i na tome mu i ovim putem puno zahvaljujemo.

Mi smo letjeli avionom do Pariza, tamo smo odsjeli u hostelu i dva dana razgledavali predivni Pariz, a onda vlakom krenuli dalje za Lourdes. U Lourdesu smo preuzeli bicikle, popili kavicu sa župnikom i krenuli na naš Camino prema Santiagu de Composteli i još malo dalje, do Atlantskog oceana, do grada Finisterre, sveukupno 1.150 km na biciklima.

Nazad smo bicikle poslali poštom iz Santiaga direktno za Zaprešić, a mi avionom u Madrid iz kojeg smo nakon tri dana razgledavanja odletjeli u Budimpeštu i od tamo autom doma za Zaprešić. Cijene puta i smještaja će bolje znati kolega Šklempej koji je studiozno vodio sve statistike puta, ali mogu reći da nisu pretjerane.

danijel rožankovićKoja dionica vam se najviše svidjela?

Teško je reći koja dionica je bila najljepša jer se stalno izmjenjuje krajolik; od planina i visoravni preko polja i livada do šuma i uskih staza. A sve onda još začine srednjovjekovni gradići s predivnim starim crkvama i nezamislivim monumentalnim katedralama.

Probat ćemo slikama u ovom članku što više prikazati raznolikost i ljepotu ovog putovanja.

Kakve ste ljude sretali / upoznali putem?

Ovo pitanje je na pravom mjestu jer se dobro nadovezuje na prethodno pitanje. Ljudi koje smo sretali su dio, tj. segment puta koji nam se najviše svidio, odnosno ono što se svakome na ovom putu najviše svidi. Na Camino dolaze ljudi iz cijelog svijeta, ali doslovno. Prošle godine na ovom hodočašću je bilo 300.000 ljudi. Ove godine će ih biti i više. Mi smo imali brži tempo od pješaka tako da smo se i najviše družili s biciklistima. Upoznali smo dva   danijel rožankovićSlovaka s kojima smo lijepo razgovarali na hrvatskom, a oni na slovačkom i razumjeli smo se. Upoznali smo dva Irca od 70-ak godina koji su se upoznali prije 2 mjeseca dok su kupovali bicikle i odlučili zajedno otići na Camino. Upoznali smo dva Švicarca od kojih je samo mlađi znao engleski pa smo samo s njim pričali dok je stariji kuhao ručak na malom plinskom kuhalu uz cestu. Upoznali smo Brazilca, Argentinca, Engleza, Belgijca, Novozelanđanku, Danca, Bugara… Sa svima se podružili dan-dva, izmijenili iskustva s puta, iskustva iz domovine, filozofska razmišljanja i razloge koji su nas doveli na ovaj put!

Jeste li sreli koga od „naših“?

Prošli smo kroz nekoliko velikih gradova prije nego što smo došli do Santiaga koji je treće najveće katoličko svetište u svijetu nakon Jeruzalema i Rima. Prošli smo kroz Pamplonu, Logrono, Burgos, Leon, Astorgu. Na izlazu iz Leona, dok smo gledali malu katedralu i spremali se krenuti, pored nas je prošao jedan hodočasnik (a stalno prolaze, i ima ih jako puno, a lako se prepoznaju po velikim ruksacima na leđima i iznošenim cipelama), koji je imao na ruksaku privezanu šiltericu s crveno-bijelim hrvatskim kockicama. Mi smo se pogledali i zbunjeno viknuli za njim: „Gospodine, dobar dan, buen camino“. On je rekao buen camino (to je „obavezan“ pozdrav na tom putu) i nasmijao se kada je skužio da smo Hrvati. Ispričao nam je da je sportaš u mirovini, da je iz Karlovca, da je očekivao da će mu biti lakše na ovom putu jer je sportaš i stalno trenira, ali da je glavna kriza prošla i da mu je sad svaki dan uživancija.

Kako je najbolje ići, pješke, biciklom… sam, u društvu?danijel rožanković

Nama je biciklom trebalo 19 dana da prođemo put od Lourdesa do Finisterre na obali Atlantskog oceana. Pješacima treba oko 35 dana da pređu kraći put od St. Jeana do Santiaga koji je oko 800 km. Biciklom nije puno lakše nego pješice, odnosno nije onoliko lakše koliko smo mi mislili da će biti. Naime, većinu puta je makadam, šoder, blato, kamenje, zemlja, trava, a samo mali dio puta je asfalt na kojem je bicikl puno bolje prijevozno sredstvo od nogu. Dobar dio puta po velikim uzbrdicama i kamenju po kojem je nemoguće voziti bicikl smo i mi hodali i gurali bicikl, a tada se osjeti da bicikl s bisagama ima oko 25 kg, a ruksak pješaka od 5-7 kg. No onda nakon vrha planine nas čeka nizbrdica na kojoj se odmaramo, a pješacima ostaje prtljaga na leđima i hod nizbrdo pri čemu jako trpe koljena.

No usprkos tome i Ivan i ja smo često zažalili što nismo hodači i razmišljali smo da bi svakako to trebalo proći hodajući. Pješice je to više duhovni put, pješice si više sam sa sobom, više si sam s Bogom, više si sam s drugim ljudima, više i dublje upoznaš sebe, a i druge koje sretneš. Biciklom se isto to događa, ali u manjoj mjeri. Tako nam se činilo.

Je li bilo naporno i trebaju li posebne pripreme za takav pothvat?

Bilo je napornije nego što smo mislili zbog te vrste terena koje sam maloprije spomenuo, a na koje nismo računali. Mi smo računali laganih 3 sata vožnje dnevno, a ispalo je oko 6 sati čiste vožnje svaki dan. Budili smo se oko 7 h pa nakon spremanja stvari u bisage oko 8 h krenuli na doručak i kavu. Oko 10 h smo počinjali voziti, a na cilj bi dolazili tek oko 18 sati. Htio bih tu spomenuti odličnu organizaciju od strane Španjolske oko tog cijelog puta. Naime cijelim putem u svakom i najmanjem mjestu postoje, kako ih oni zovu Albergue, prenoćišta u kojima se za male novce od 5-12 € dobije krevet, odnosno noćenje. U tim prenoćištima su sobe s 4 do 24 kreveta sa zajedničkim WC-ima i kupaonicama, ali sve jako  čisto i uredno. I u svakom Albergueu se dobije žig koji služi kao potvrda temeljem koje se na kraju puta dobije certifikat o završenom Caminu. Isto tako u svakom mjestu duž puta (od mjesta do mjesta je rijetko kad više od 5 km) se nalaze restorančići, tj. kafići u kojima se može jesti i u svakom ima „Pilgrim menu“ ili „Menu del dia“, što znači dnevni menu za hodočasnike koji košta oko 10 € , a uključuje predjelo, juhu, glavno jelo, desert i piće.

danijel rožankovićŠto možete izdvojiti da vas se najviše dojmilo?

Ja volim reći da na Caminu fasciniraju tri stvari. To su predivni srednjovjekovni gradići sa svojim nevjerojatnim crkvama i katedralama, zatim priroda i krajolik koji ostavljaju bez daha, i naravno ljudi koje srećete duž puta i koji vas kao i na svakom putovanju obogaćuju na nepredvidiv način. Uz te stvari koje fasciniraju na ovom putu jako je prisutan kontrast.

danijel rožanković

Kontrast između napora i užitka, između problema i punine koja te prati cijelim putem, između bolova i sreće. Kad guraš bicikl od 12 kg s 15 kg opreme uzbrdo po kamenju i blatu, a pada kiša i tenisice počnu propuštati blatnjavu vodu, a onda još krene i vjetar u prsa i imaš osjećaj kao da te netko vuče nazad, a ispred sebe još imaš za odvoziti 800 km i ne znaš gdje ćeš spavati taj dan i što ćeš jesti, onda se svašta čovjeku vrti po glavi i pita se koji je smisao svega. Ali onda za 15 minuta grane sunce, dođeš na vrh planine ili brda i pogledaš dolje na predivne livade i polja i skužiš da je taj blatnjavi put bio najbolja odluka u životu i da samo izvan „comfort zone“ postoji život. I tako svaki dan ispočetka.

Novi planovi?

Sad kad gledamo da smo gotovo  bez problema odvozili više od 1.000 km, čini nam se da možemo i cijelu Europu proći biciklima tako da nam svašta pada na um, ali još ništa nije odlučeno. Mene malo brine moj problem s koljenom tako da moramo dobro paziti što ćemo odabrati. Pojavljuje se neka priča biciklom od Nizozemske do Danske, ali o tome u nekom sljedećem broju Špigla…

 

[ 05. Srpnja 2018. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art