Aktualno izdanje

Kristina Tenšek - ostvarenje djetinjeg sna

Kristina Tenšek, naša sugrađanka, provela je tri tjedna u Južnoj Americi te nam donosi svoje dojmove s ovog ne baš blizog i bliskog dijela svijeta.

Recite nam nešto ukratko o sebi?

Osoba sam vedre naravi, istraživačkog i pustolovnog duha. Oduvijek sam u nekom obliku aktivna  - prvo ritmika, zatim rukomet, planinarenje, trčanje, a ne smijem nikako zanemariti i višegodišnje aktivno članstvo kao plesač-pjevač u SKUD-u Ivan Goran Kovačić. Sva ta aktivnost nekako je utjecala i na moj izbor profesije tako sam kao bacc. fizioterapije i dalje ostala blizu sporta.

Kako ste se odlučili posjetiti baš taj kontinent i viđene zemlje?

Volim prirodu i sve ono što je sama priroda stvorila. Ta velika prostranstva planina, pustinja i mora. Obožavam sunce i upravo zbog toga odlučih na taj put krenuti kad je kod nas zima. Još dok sam bila u osnovnoj školi, u izviđačkoj skupini

“Titikaka” rekla sam si: ”Jednog dana tamo ću otići!”

Koje su zemlje uključivale posjetu?  kristina tenšek

Peru, Bolivija, Čile, Argentina.

Prvi dojmovi pri dolasku na kontinent južnoameričkih domorodaca?

Nakon skoro 2 dana putovanja i presjedanja stigli smo do grada na Tihom oceanu, Lime. Prva pomisao je bila, konačno. Na temperaturi od nekih +15 stupnjeva svi su bili na okićenim balkonima, družili se, puštali vatromet i slavili Badnju večer. Tijekom cijelog putovanja promijenili smo 11 zrakoplova, od velikih prekooceanskih, do malih lokalnih međugradskih.

Koliko je prisutno starosjedilaca i koji su to?

U Peruu i Boliviji ima dosta starosjedilaca i čine većinu populacije, dok ih u Čileu i Argentini ima još samo malo. U Peruu ima najviše Quechua pa Aymara naroda, a u Boliviji Aymara, Quechua i Guarani naroda na istoku u delti prašume i još neka manje zastupljena plemena. U Čileu također ima Quechua i Aymara na sjeveru dok su na jugu Mapoche koji su najbrojniji starosjedioci. Ostalih je još izuzetno malo i mogu se nabrojati na prste.

Koliko je njihova kultura još živa, a koliko je prisutna u još samo tradicijskom smislu?

U Peruu i Boliviji starosjedilačka kultura i običaji su živi i prakticiraju se, ali su s vremenom izmiješani s katoličkim utjecajima različitih europskih kultura, najviše španjolske i talijanske. U Čileu je slabo zastupljena starosjedilačka kultura, koriste samo njihove običaje i artefakte u turističke svrhe, u vidu suvenira.

Većina Indijanaca je poumirala kada su Europljani davnih dana došli tamo i pomiješali se s lokalnim stanovništvom, koje na žalost nije bilo otporno na novopristigle zarazne bolesti (gripa, tifus, boginje).    

Koje ste krajeve posjetili i kakva je razlika među njima?

Krenuli smo letom iz Beograda prema Dohi i tamo bili jednu večer koju smo iskoristili za razgledavanje starog dijela grada i vožnju Perzijskim zaljevom gledajući  fascinantno svijetleći poslovni dio grada. Rano ujutro imali smo let prema Južnoj Americi i pred večer smo stigli u Limu, glavni grad Perua od 9 milijuna stanovnika.

kristina tenšek

Tamo nikada ne pada kiša. Krovovi su ravni i prljavi, a nebo je gotovo uvijek sivo. Saobraćaj je ogroman i gužve su velike bez adekvatnog sistema javnog prijevoza. Na svakom koraku vide se društvene nejednakosti. Za nas najzanimljiviji dio grada je Miraflores, s miksom tradicionalnih i trendi utjecaja, te Barranco, dio koji je bio dom mnogih poznatih peruanskih pisaca i umjetnika koji su mu dali jedinstveni karakter. To je mirniji i opušteniji dio grada koji se sa zalaskom sunca pretvara u mjesto dobrog noćnog provoda uz muziku i ples do jutra. Grad, a osobito glavni trg Plaza de Armas, vrlo je aktivna točka. Čak su se policajci obukli u Djedove Božićnjake i tako se vozili na motorima. Indijanci su se spustili iz Anda i svečanim plesom i s kipom Isusa slavili Njegovo rođenje. Zanimljivo je da po gradu ima dosta grafita, ali stvarno sa stilom oslikanih zidova.

 Drugi grad do kojeg smo došli bio je Cusco, grad u središnjem andskom dijelu Perua, nazvan povijesnom prijestolnicom Perua; dugo je bio prijestolnica Inka carstva. U njemu se i dalje poprilično njeguju Inka tradicije i običaji. Grad je baza za istraživanje ove regije, mnogobrojnih Inka ruševina u okolici, Svete doline kojom protječe rijeka Urubamba, grada Picsa, Machu Picchua, Rainbow mountain-a, i prašuma u istočnijem dijelu Perua. U njemu samom postoji čuveni Inka zid kojem je kamenje savršeno posloženo da ni list papira ne bi mogao ugurati između 2 kamena. Vrlo je živahan gradić sa mnogobrojnim restoranima, kafićima i jako dobrim noćnim životom. Doček Nove godine je bio otkačen. Cijeli grad na glavnom trgu pleše, vatromet traje preko jednog sata.

kristina tenšek

Iz Cusca smo otišli do Svete doline, vozili se Inka trailom uz tok Urubambe sve do Aquas Calientesa – mjesta od kud kreću ture za Machu Picchu. Kad smo stigli gore, i kad se ispred nas pojavio taj drevni, sveti grad Inka, stvarno je osjećaj bio neopisiv. Svakako je zasluženo uvršten u 7 svjetskih čuda.

Nakon Cusca imali smo noćnu vožnju do Bolivije i grada Copacabane na samoj obali jezera Titicace. To je najveće jezero u Južnoj Americi, i najviše je plovno jezero na svijetu. Titicaca se u kombinaciji Quechua i Aymara jezika prevodi kao kamena puma. Na samom jezeru nalazi se 41 otok, a mi smo posijetili otok Isla del Sol koji je sveto mjesto za Inke. Naime, oni vjeruju da je Bog upravo ovdje stvorio sunce. Ostali smo ovdje 2 dana i doslovce guštali na suncu i u pogledu na Ande svuda naokolo. Vratili smo do Copacabane - malenog ali zanimljivog gradića. Od kad je Bolivija ostala bez mora on je glavno turističko odmaralište za Bolivijce. Poznat je po jednoj od najstarijih bolivijskih crkvi  i kipa La Virgen de la Candelaria kojem se pripisuju čudotvorna izlječenja. Zbog Gospe česta su hodočašća upravo u ovaj grad. Zatim smo krenuli na put prema La Pazu. Okolni ruralni dijelovi grada su katastrofa. U gradu a i oko njega sve su kuće boje cigle i skoro niti jedna nema fasadu. Kako nam je naša lokalna vodičica rekla: ”Njima to nije bitno.” Grad je administrativna prijestolnica Bolivije, a 50% stanovništva čine Indijanci. Čistoća u samom gradu im nije najbitnija stvar. Postoje jako velike razlike između siromašnog i bogatog poslovnog dijela grada.

kristina tenšekNakon La Paza odlazimo na poznatu avanturističku vožnju biciklima niz bolivijsku Cestu smrti, kuda su nekada uz same litice vozili kamioni i zbog položaja same ceste mnogi su tada tamo i stradali. Vodič nam je rekao da je cesta i ta džungla iznad i ispod nje puna duhova. Bilo je baš adrenalinski i baš smo se svi izguštali.

Nakon La Paza odlazimo do Salar de Uyuni, najveće svjetske solane. Salar je nastao kao posljedica preobrazbe između nekoliko prapovijesnih jezera. Zbog te vode na nekim dijelovima nastaju fenomenalne refleksije i izgleda kao da se nebo doslovce preslikalo na Salaru. U srcu Bolivijskih Anda mnogobrojne su lagune i one su sa Salarom glavni teren za uzgoj nekoliko vrsta flamingosa. Pred sam kraj trodnevne ture dolazimo do NP Colorado uz istoimenu lagunu. Ta crvena boja lagune oduzima dah. Da ne spominjem mliječnu stazu koja je fenomenalna. Usred te pustinje gdje nema struje, nema svjetla, samo su zvijezde te koje noću krase nebo. Šteta je uopće otići na počinak.

Nakon trodnevne pustinje dolazimo i na bolivijsko -čileansku granicu u pustinji. Već se tu primijete velike razlike u ekonomiji. Makadam, rupe i kamenje najednom zamjenjuje asfaltirana cesta. Dolazimo u San Pedro, mali gradić na samoj granici. Sutradan već letimo u Santiago de Chile. Odlazimo u šetnju gradom, gledamo svečanu izmjenu straže ispred zgrade parlamenta, isprobavamo koktele koji su nešto poput sangrije. Pića su im izuzetno jaka, a nije neobično ako vas u lokalnom kafiću netko ponudi da kušate i njihov koktel. Kao i u svim velikim gradovima, prisutna je razlika između imućnih i onih manje imućnih.

Nakon Santiaga letimo u Buenos Aires, grad na južnoj obali La Plate. Grad je ekonomski, politički i kulturni cenar zemlje, te njen najveći grad a i luka. I smatra se najbogatijim gradom Južne Amerike. Meni najzanimljiviji, ali i najopasniji dio grada je Boca, gdje je smješten nadaleko poznati stadion Bombonjera. Zgrade su im šarene, na ulicama se mogu vidjeti plesači tanga, njihovog tradicionalnog plesa, a u obližnjim restoranima preporuča se kušati odlični argentinski steak. Dio grada koji je također ostavio utisak na mene je Palermo, dio grada koji odiše daškom Italije. Puno parkova, predivnih terasa. Zanimljivo je da su popodne i predvečer svi parkovi puni. Svi trče, treniraju nešto, imaju satove joge i pilatesa na otvorenom. U gradu se jedino jako dobro treba paziti kradljivaca koji ti doslovce i iz ruke ukradu mobitel.

kristina tenšekCijeli put zaokružio je jednodnevni izlet u NP Iguazu koji se nalazi u blizini graničnog trokuta između Argentine, Brazila i Paragvaja. Slapovi su širine 2.700m, od kojih je najimpresivniji tzv. “Đavolje grlo.“ Ta snaga vode, ta vožnja i šetnja džunglom, te brojne vrste leptira, divovski mravojedi, vidre, krokodili te tirkizna ara.. U toku dana jedno 3 puta nas je oprala takva kiša kao da se nebo otvorilo. Zbog svih visina na kojima smo bili, vrijeme se stalno izmjenjivalo i kad je sunce bilo vani, ti doslovce pocrveniš, al kad se oblak pojavi ostali slojevi odjeće i kabanica odmah su na tebi.

Kako bi opisali gradove?

Ovi, poput Cusca ili Aguas Calientesa, podno Machu Picchua, kod kojih stvarno vidiš da se razlikuju od naših gradova jer postoji drugačija kultura, običaji. Oni veliki megalomanski gradovi poput Lime, Santiaga De Chile i Buenos Airesa imaju ono nešto svoje, ali vidiš da se tu isprepleće dosta španjolske i talijanske kulture i načina gradnje.

kristina tenšekKako bi opisali prirodu?

Peru i Bolivija su zemlje bogate mineralima i rudama i upravo se zbog toga, tu u srcu Anda, kriju raznobojne visoravni, vrhovi planina, lagune, gejziri na iznad 4000 mnv. Zgodno je hodati pustinjom, i odjednom se ispred tebe otvara laguna zelene boje, a nedaleko nje laguna bijele boje. Ili šećeš Machu Picchuom, i k tebi priđe ljama koja te žica hranu. Veliki utisak na mene ostavila je Rainbow mountain, gdje sam penjući se na nju doslovce očima upijala ono što vidim. I Salar de Uyuni koji je stvarno slano čudo te siromašne Bolivije. Sva ta čuda nadopunila sam na kraju i izletom na Iguazu, slapove gdje čovjek ostaje bez riječi kad se kod konstantne izmjene sunca i kiše pojavi duga.

Kako bi opisali ocean?

Lijepo je vidjeti taj beskraj.

Političko i društveno uređenje?

Sve 4 države su predsjedničke države, što znači da je predsjednik na čelu vlade, i imaju dva doma tj. vijeća.

Kako bi opisali način života prosječnog stanovnika?

Recimo da je manje više isti kao i na našim prostorima, Bolivija i Peru su siromašnije, manja su primanja i cijene su niže, dok su Čile i Argentina bogatije, imaju veće plaće, ali i veće troškove.

Kako je pojam kulture prezentan?

Danas na području Južne Amerike postoji izmiješana i neujednačena kultura, koja se sastoji od lokalnih, europskih i afričkih elemenata (robovi dovezeni iz Afrike).

kristina tenšek

Organiziranost iseljeničke zajednice?

Iseljeničke zajednice su dosta organizirane, i drže se zajedno, s tim što u Boliviji nema puno imigranata, eventualno po koji stranac koji se zadržao i otvorio biznis. U Peruu ima dosta Kineza i Japanaca i ima dosta imućnih i utjecajnih obitelji. U Argentini ih ima raznih i drže se zajedno, a pogotovo u Čileu gdje se drže na jugu. Hrvata ima u Patagoniji, a Nijemaca u regiji Los Lagos.

Jeste li sreli koga od naših?

U La Pazu u jednom od restorana sreli smo jednog dečka iz Zagreba. On je dolje već duže vrijeme i planira još ostati, a preživljava na taj način da volontira kod lokalnih gospodarstvenika za smještaj i hranu.

Cijene u odnosu na naše?

Očekivala sam da su cijene puno jeftinije u Peruu i Boliviji pošto su to siromašnije zemlje, ali nije baš tako. Jeftinije možeš proći ako jedeš street food, kupuješ na tržnici ili se cijenkaš na ulici, a kafići, restorani ili dućani jednako su kao i kod nas. Čile, kao najbogatija zemlja ima i takve visoke cijene.

Noćni život?

Peru - nebitno da li ste u velikom ili manjem gradu, svugdje se nudi dobar izbor zabave, od kafića s tradicionalnom glazbom do pubova s trendi glazbom današnjice.

Bolivija - kao siromašna zemlja, zabavu smo našli jedino u La Pazu.

Čile, Buenos Aires - ima svega. Dojmila me se večer tanga, gdje su nam organizirali i radionicu plesa. Uh, težak je taj ples, ali kad te dohvati Argentinac i počne te voditi po podiju, odmah stvar dobiva drugi smisao.

Ispijanje kave tijekom dana?

Nije ni približno tako kao kod nas. Dapače, nikoga od domorodaca nisam vidjela da sjedi na terasi, gušta u kavi i odmara. Njih ćete eventualno vidjeti kako nose termosicu s mate čajem, kako bi se mogli osviježiti.

Hrana?

Neki kažu da im ne odgovara. Meni je bila super. Peru i Bolivija, u ponudi uz standardni krumpir, rižu ili meso i uz povrće nude dosta juha, a oduševila me pileća juha s quinojom. Pobala sam i meso od alpake i bilo je ukusno. I ono što nas je definitivno sve držalo je razno voće.. Domoroci za snagu, zatim protiv visinske bolesti, a i za smanjenje apetita nude, a i sami žvaču lišće koke. Često je u ponudi i čaj od nje. Isplati se probati i sok od crvenog kukuruza. I naravno nikako se ne smije doći tamo, a ne probati argentinski steak.

Biste li ponovo išli na sličan put?

Bih li išla? Naravno!  :)

 

[ 05. Srpnja 2018. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art