Aktualno izdanje

Rade Šerbedžija: ''Koncerti su mi nadomjestak za kazalište''

U Pučkom otvorenom učilištu Zaprešić. održan je XII. međunarodni festival akustične glazbe Fa fest na kojem su nastupili Rade Šerbedžija i Zapadni kolodvor.

Očito živite glazbu. S kim nastupate te kako odabirete repertoar? 

 Pjevam najviše svoje pjesme, koje su nepoznate, pa se čudim što ljudi uopće dolaze na moje koncerte. A pjevam i pjesme mojih prijatelja, poznate starogradske, napravimo obrade itd. Uglavnom, zadnjih godina, recimo već skoro 20 godina, muziciram s Miroslavom Tadićem, s kojim sam i napravio 2 CD-a, s Vlatkom Stefanovskim i s ovim mojim dečkima - Zapadni kolodvor band.
Oni su svi vrhunski muzičari. Ponajbolji muzičari na svojim instrumentima u Hrvatskoj i uvijek je zadovoljstvo s tako vrhunskim majstorima raditi koncerte. Ta moja priča o tome zašto radim uopće koncerte je zapravo pomanjkanje kazališta u meni. One discipline koju sam najviše volio, čak u neko vrijeme i više nego film. To mi fali. Doduše, u Ulysses teatru svakog ljeta igram Kralja Leara, 4 predstave, al’ to je malo za neku moju interakciju s publikom, što mi fali svih tih godina. Ovi koncerti su zapravo nadomjestak za kazalište.

rade šerbedžija

Vi ste pjesnik. Nedavno ste izdali zbirku poezije. Recite nam nešto o toj potrebi da se izrazite kroz vlastiti stih i imate li uzora u poeziji? rade šerbedžija

Štampao sam 4 knjige poezije, što je dosta za nekoga tko se ne bavi ozbiljno literaturom. Poezija je isto nešto usputno što radim. Više kao neka koncentracija na moju profesiju i bavljenje umjetnošću uopće. Svi pišu poeziju, pa tako i ja. Mislim da je u svemu tome, u mom amaterskom bavljenju poezijom, najbolja moja knjiga „Prijatelj ga, kaže, više ne poznaje“, koja je štampana u Feral Tribuneu, našem Feralu iz Splita, u njihovoj literarnoj i pjesničkoj ediciji. Zapravo, tamo ima nekih zanimljivih pjesama iza kojih mogu reći da stojim.

Gluma je vaš poziv. Standardno pitanje - daske ili film?

Kao što rekoh, nekada sam više volio kazalište, a sada moram reći da više volim film, više uživam raditi na filmu.

Mi vas pamtimo po TV serijama. Koje se najradije sjećate?

Radio sam dosta uspješnih serija: Prosjaci i sinovi, U registraturi, Vučjak, Tesla, ali nekako mi je ostala najdraža prva moja serija Sam čovjek, Ive Kozarčanina. Režirao je Edo Galić.

rade šerbedžija

Imate istančane kriterije. Kad biste trebali izdvojiti troje glumaca s naših prostora, da mogu konkurirati za Oskara, koga bi izdvojili?

Moje su ljubavi drugačije od filmskih. Iako sam među filmašima imao, naravno, velike ljubavi i obožavanja, prije svega Milenu Dravić kao najsavršeniju glumicu, pa zatim Pavla Vuisića, Cicu Perovića, Bekima Fehmiua. Što se tiče teatra tu su uvijek bili Pero Kvrgić, Ljuba Tadić, Fabijan Šovagović.

Od stranih glumaca koga bi izdvojili da imaju „ono nešto“ po vašem ukusu?

Otkud znam, ima ih toliko mnogo! Ah, ali ja najviše volim Johna Torturra!

Koji vam je najdraži film?

Moj najdraži film je Jules and Jim.

Za koju knjigu bi mogli reći da je vaša osobna “Biblija“?

To mi je isto teško reći. Volio sam Dostojevskog, volio sam Joycea, volim i obožavam poeziju Danijela Dragojevića.

rade šerbedžija

Kako filozofski prihvaćate odlazak najvećih, recimo Arsena, koji su vam bili osobni i poslovni prijatelji?

Teško. Zapravo, nama, kojima je on toliko mnogo značio, ništa više nije isto.

Puno snimate vani. Je li to naporno i kako usklađujete sve te silne termine?

Pa super! Evo i sad se spremam u Ameriku. Završavaju božićni praznici, pa Nova godina i onda idem natrag u Los Angeles na 6 mjeseci. Ponovo ću snimati za CBC televiziju, drugu sezonu serije koja se zove Strange Angel i snimat će se 10 novih  epizoda.

Vaš posao je sve samo ne lagan. Kako se punite i relaksirate?

Ja sam priključen non-stop na energiju, uopće se ne isključujem.

Jeste li optimist ili pesimist?

Jesam, optimist sam.

rade šerbedžija

Ide li po vašem mišljenju svijet „kvragu“ ili će nove generacije naći novu formule za sreću?

 I ide „kvragu“, ali će nove generacije naći svoju formulu za sreću.

 

Što pamtite iz djetinjstva najprije? rade šerbedžija

Svašta. Uglavnom to sanjam.

Što biste ponijeli na pusti otok?

Tja, ništa. Ne volim to pitanje.

I za kraj, koji bi bio vaš životni moto?

Nemam moto. Volim život više nego umjetnost, recimo da je to.

 

[ 26. Prosinca 2018. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art