Aktualno izdanje

Rock stazama svjetskih glazbenika

Po povratku s američko-kanadske turneje, novi bubnjar Psihomoda Tin Ostreš donosi svoje impresije

 

Po povratku s američko-kanadske turneje, novi bubnjar Psihomoda Tin Ostreš donosi svoje impresije

tin ostreš psihomodo popCijelu turneju, New York - Chicago - Toronto, organizirao je Čač (Dragan Čačinović), legenda bivše Juge, imao je studio i snimio je sve albume na kojima smo odrasli, od Novih fosila do Haustora, EKV-a, Idola... a najveća fora je to što je on snimio Godinu zmaja, prvi album Psihomodo popa. Čač živi u New Yorku preko dvadeset godina i tamo je jedan od najboljih tonaca i radi s velikim facama. Također organizira turneje i dofurao je dosta naših bendova tamo.

 

Let je bio dug, Zagreb - Toronto, pa onda New York. Nekih devet sati, ali nije to ništa - za Australiju je let trajao 24 sata, tako da je ovo ‘’kamilica’’. A i skoro smo zakasnili na prekrcaj u Torontu, jer smo u startu kasnili preko dva sata. Od opreme nisam nosio skoro ništa, samo palice i bas pedalu. Bubnjevi koje sam tamo svirao su bili vrhunski i nisu mi falili moji. Kad sletiš u New York, k’o da si pao s Marsa, još te pere i jet lag jer je vremenska razlika 6 sati, i onda još pol dana putuješ do svog kvarta. Tam kam god ideš treba ti 2-3 sata, to je njima normalno. Više nikad neću reći da je kod nas ‘’gužva’’. Cijeli život to gledamo na filmovima, ali ne možeš to pojmiti dok nisi bio tamo. Iz jednog kvarta u drugi... to je kao da ideš na more kod nas. Tamo je ‘’rush hour’’ od 0-24h! Ti ljudi žive u vlakovima i u autima. Znao sam unaprijed da me New York neće previše oduševiti, ali evo, bila je prilika pa sam i to vidio. Ali nema šanse da bih tamo živio. Ni bogati Amerikanci ne žive u gradovima, pogotovo ne u centru. Oni žive izvan grada, u brdima, u prirodi, okruženi šumom. Mi smo imali iznajmljenu kuću u Queensu i tamo nam je bilo super. Meni osobno je to puno veća fora nego npr. Times Square. Osim što 90% ljudi u kvartu uopće ne govori engleski, sve neki latinosi, i nije ti baš svejedno na početku, ne usudiš se otići sam do dućana. Previše smo filmova gledali, ali kasnije se navikneš i skužiš da nije takva frka.

tin ostreš psihomodo popGrad je prava histerija, gužva, i sve je jako prljavo. Puno smeća, sve smrdi po mokraći i konjskom izmetu (imaju turističke kočije s konjima pa voze turiste po gradu). I cijeli grad je jedno veliko gradilište, svugdje se zida i gradi i to su tone i tone betona i cementa i željeza... sve je brzo, nabrijano, histerično... Nemoguće je u pet dana sve vidjeti, a još smo i svirali na koncertu i snimali u studiju dvije pjesme. Snimanje u studiju mi je bilo možda i najljepše iskustvo. Vrhunski studio s vrhunskom opremom, i još nas je Čač snimao... baš sam uživao. Na vrh zgrade studija smo išli pušiti i s tog krova puca pogled na cijeli Queens i Manhattan, ma čisti Alan Ford.

Jedna od zanimljivih stvari je mjuzikl Fantom u operi na Broadwayu. Osobno, nisam ljubitelj mjuzikala, ali kad vidiš tu produkciju, tu izvedbu, ne znaš jel’ bi gledao light, sound je savršen, kako glumci pjevaju, koju dikciju imaju - sve na najvišem mogućem nivou. Drago mi je da sam to vidio. Zanimljiva stvar nam se dogodila nakon mjuzikla. Izašli smo iz Broadwaya i idemo još negdje na piće. I uđemo u neki bar, još svi izbezumljeni od umora, sjednemo za stol i dogovaramo se za cugu. Okrenem se i pogledam prema šanku, okrenem glavu, protrljam oči i opet pogledam (k’o u crtiću)... a ono Esad f... Ribić (ilustrator i svjetski poznati crtač stripa, između ostalog Marvela). tin ostreš psihomodo pop A Esad govori ovoj dvojici s kojima je bio: „Ok guys, this is creepy. Those guys, they’re not from Croatia, they’re not from Zagreb, they are from f... Zaprešić“ (točnije iz SchlafRocka u POUZ-u, op. a.)! Smijeh, ludilo! Zvao sam ga na svirku dan poslije, ali on se taman vraćao u Hrvatsku.

Jedan cijeli dan smo bili u studiju, i snimili dvije pjesme. I bazu; bubanj, bas i gitaru, pa onda klavijature, saksofone, vokale itd. Gobac je u jednom trenutku rekao kak bi on još neke bek vokale, pa onda nek budu neke crnkinje kad smo već tu. Tamo je nemoguće nekog odmah dobiti na telefon. Svi rade sto poslova, od jutra do navečer, i javljaju se na pozive u pauzi između dva posla. To je tamo normalno. E, tu je uletila moja frendica Diana Lovrin koja živi u NY, pa je snimila bek vokale. I to je super ispalo, uspjeli smo se i podružiti i napraviti posao. I obje pjesme koje smo tamo snimili zbilja svjetski zvuče. Baš se jako veselim i zanima me kako će zvučati taj miks kad ga Čač završi. Pjesme se zovu Digitalno nebo i Déjà vu.

Dan poslije nas je jedna novinarka vodila da malo vidimo Soho, Greenwich Village, umjetničke kvartove, gdje je npr. živio Bowie, pa smo išli do CBGB-ja di su Ramonesi imali prve svirke i sl. Htio sam kupiti neku fora stvar ali sve je ili pre-pre-pre-preskupo, ili je neko smeće. E da, fotkali smo se na stepenicama di su Zeppelini snimili cover za album Physical Graffiti. tin ostreš psihomodo pop

Svirali smo u klubu koji se zove Cutting Room. Vlasnik mu je glumac Chris Noth, poznat kao Faca iz Seksa i grada, to je podatak koji će se vjerojatno svidjeti čitateljicama. U tom klubu su svirali David Bowie, Lady Gaga, Norah Jones... baš top imena. Naravno, opet sve profesionalno odrađeno, na svjetskom nivou. Mogu reći da je bilo gušt svirati pred stranom publikom. Jer naravno, domaćim ljudima koji žive u Americi smo super, jer im fali sve hrvatsko, ali kad ti Amerikanci komentiraju kak takvih bendova koji sviraju taj stari, izvorni rock’n’roll više nema... ma totalni gušt. Npr. cure koje rade za šankom su komentirale da ovakav bend već dugo nisu čule, a one se bar naslušaju bendova i bendova.

Od hrane smo probali sve, od onih najzadnjih dinera do finih restorana - moraš sve probat!

Vrijeme u New Yorku je bilo vlažno, sparno i vruće, nekih 27 °C, a kad smo došli u Chicago  7°C. Doslovno otvaranje kofera na cesti, oblačenje jakni. Svirka u Chicagu mi je bila najbolja. A baš zanimljivo, bili smo premoreni, neispavani... a opet, ni sam ne znaš od kud izvlačiš energiju i svirka ispadne super. U Chicagu nismo stigli vidjeti puno od grada jer smo tu večer svirali, a izgubili smo cijeli dan na put. Inače, kažu da je Chicago jako lijep grad, manji, jednostavniji, ali na žalost mi ga nismo stigli vidjeti.

 

tin ostreš psihomodo pop

 

Nakon Chicaga smo išli za Toronto, tamo smo svirali u Opera Houseu. To je isto super klub, izgleda kao staro kazalište, i iako smo već bili podosta umorni, dobro smo to odradili. Sljedeći dan smo bili slobodni pa smo išli pogledati slapove Nijagare. Prelijepo, spektakularno! I isto, tri sata put do tamo, pa tri sata natrag, sve ogromno. S kanadske strane vidiš oba slapa. Lijevi je američki, a desni je kanadski. Tu je ogromno turističko naselje s dućanima, muzejima voštanih figura, kazinima... S druge strane je Buffalo i točno tu je granica. Rekao bih da je Kanada malčice jeftinija od Amerike i meni osobno se puno više svidjela od Amerike. Iz Toronta smo krenuli nazad, preko Frankfurta, do Hrvatske. Nakon povratka par dana odmora, i imaš osjećaj da si sve to sanjao, ne možeš spavat kad treba spavat, sve ti je naopačke... i tak par dana pa svirka u Novom Sadu. Sad polako dolazim k sebi. U Ameriku bih se ovako poslovno/turistički uvijek vratio, ali volio bih vidjeti San Francisco, ili Los Angeles, a najviše me ustvari privlače američke zabiti; Texas, pustinja i tome slično. Ali lijepo je sve to skupa vidjeti i doživjeti, valjda bude još takvih prilika.

tin ostreš psihomodo pop

 

[ 26. Listopada 2018. ]

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art